Otkako je 2013. Konzervatorski ured u Zadru za svog pročelnika imenovao tadašnjeg višega stručnoga savjetnika za zaštitu nepokretne kulturne baštine, Igora Miletića, za istoga se, doslovce od prvoga dana na spomenutoj funkciji vežu poveće kontroverze.
Na vlasti u državi su se mijenjali i SDP i HDZ, ali je Miletić uvijek ostajao
Osim činjenice da je dio klera itekako lobirao i izlobirao kako bi Miletić bio imenovan na ključnu konzervatorsku poziciju, opće je poznato da do bilo kakvog ozbiljnijeg konzervatorskog papira, ako ste odlučili nešto obnoviti, napraviti ili restaurirati, posebno na zadarskom Poluotoku, nećete moći bez neposrednog kontakta s Igorom Miletićem.
U državi su se u međuvremenu mijenjale vlasti, SDP je vladao državom, kasnije i HDZ, međutim, pročelnika Miletića nikada nitko nije mijenjao.
U posljednje dvije godine redakciji ZADAR Newsa obratilo se više osoba koje su tvrdile da Miletić funkcionira na način koji bi se mogao nazvati kriminalnim. Naime, gotovo svi koji su nam se obratili, kako tvrde, bili su iznuđivani od strane Miletića i njegovi kolega, ali i ljudi koji nisu zaposlenici Konzervatorskog ureda u Zadru.
– Moj slučaj je poprilično star, ali od mene se više puta tražilo da za određene papire jednom djelatniku Konzervatorskog ureda u Zadru predam mito, što sam i učinio kako bih mogao dobiti papire koji su mi bili neophodni za realizaciju projekta. Osobno sam u više navrata, nakon što sam dao mito, pojeo ručak s gospodinom Miletićem i njegovim kolegom u jednom zadarskom restoranu. Gospodin Miletić uvijek je bio u pratnji svoga kolege, dok sam ja bio u pratnji svog poslovnog partnera. Iako mislim da davanje mita nije dobra stvar, ovdje nisam imao izbora. Cijeli projekt urušio bi se kao kula od karata bez intervencije gospodina Miletića. Ne žalim za datim novcima i plaćenim ručkovima, ali želim da se zna o čemu se ovdje radi – govori nam čovjek koji objašnjava kako mito koje je dao Miletićevom kolegi, a koje je bilo namijenjeno za Igora Miletića osobno, uz ručkove koje mu je platio, ipak nije bilo dovoljno.
Miletić je dobro povezan s Katoličkom crkvom koja ga je “ugurala” na funkciju pročelnika Konzervatorskog ureda u Zadru
Objasnio nam je kako je nakon dva ručka s Miletićem preko njegovog kolege dobio novi zahtjev. Treba dati još mita za “dodatnu papirologiju”.
– Kada smo bili na prvom ručku, pitao sam gospodina Miletića “je li to sve” i je li zadovoljan s onim što je tražio, a tražio je novac. Rekao je “sve je u redu” i naručio novu butelju poprilično skupog vina. Djelovao je vrlo hladno, a kolega i ja osjećali smo se baš glupo i cijela ta scena oko tog ručka bila je neugodna i gadljiva. Oba ručka platio sam karticom. Kasnije sam s kolegom prokomentirao kako ovo vjerojatno nije zadnji put da se s njima sastajemo na ovakav način. Dakle, unatoč tome što je Miletić za ručkom jasno rekao da je “to sve”, a njegov kolega potvrdio da “cijela papirologija spada pod taj jedan fiksni iznos”, meni tu nešto nije štimalo. Nakon što smo se svi razišli, sutra sam dobio poziv od Miletićevog kolege kojega sam, zajedno s njim, častio dvaput – govori nam investitor koji je, zasad, odlučio ostati anoniman.
A onda je uslijedio šok. Miletić je preko kolege zatražio još novca.
Miletić: “Mi vam to možemo, ali i ne moramo riješiti”
– Našao sam se s njegovim kolegom i on mi je rekao kako zbog “dodatne papirologije” trebam dati još novca. Zasad neću o iznosima, možda jednom drugom prilikom, ali nakon te rečenice da zbog “dodatne papirologije” trebamo dati još novca, gospodinu sam rekao da smo sklopili dogovor i da je gospodin Miletić za ručkom rekao “da je to sve”. Podsjetio sam ga i da je on sam za ručkom potvrdio kako “cijela papirologija spada pod taj iznos”. Rekao mi je tada da je i on mislio da je doista tako, ali, kaže, gospodin Miletić je zahtijevao još novca.
– Nakon što sam i dodatni iznos dao, od mene se tražilo da za određene radove kupim predmete od određene tvrtke – govori nam investitor, a što mu je u ime Igora Miletića preporučio njegov kolega kojemu je za samog Miletića i dao mito. Dva puta.
O kojim predmetima se radi, gospodin “na prvu” nije htio specificirati kako se ne bi otkrilo o kojemu projektu se radi, ali ZADAR Newsu je ipak na kraju priznao o čemu se radi. Zbog njegove želje da ne objavljujemo specifikacije i tehničke detalje predmeta, prenosimo samo dio izjave u kojoj nam je objasnio o čemu se radi.
– Postoje određeni predmeti, stvari, tvari, tekućina i slično koju preporučuje Konzervatorski ured, a onda vam preporuče i gdje to da kupite. A ako ne kupite kod te firme, odbiju vam izdati dokumente koje ste ionako platili mitom. Doslovno vas drže “za jaja” i jednom kad uđete u njihov mlin morate postupati kako vam kažu.
– Dao sam dodatni iznos, iako nisam trebao, a u međuvremenu sam odbio kupiti spomenute predmete u firmi koju su mi naznačili. U međuvremenu je projekt realiziran i nisu mi radili dodatne probleme, a sve papire koje sam trebao dobiti na kraju sam i dobio. Sad kada sretnem obojicu, bilo pojedinačno ili grupno negdje, niti mi se ne jave. Eto, to vam je Igor Miletić i njegov mali klan. Tako operiraju i na takav način uzeli su ogromne iznose od velikog broja ljudi – govori nam čovjek s kojim smo se našli na jednoj lokaciji van Zadra.
Modus operandi s kolegom, čovjekom koji nije djelatnik Konzervatorskog ureda u Zadru, “dodatnim troškovima” i preporukama gdje kupovati koje predmete i materijale
Slično iskustvo imao je i naš drugi sugovornik. On je, naime, Miletićevom prijatelju, koji nije zaposlenik Konzervatorskog ureda u Zadru, morao dati mito za realizaciju određene konzervatorske papirologije. Ni on, kaže nam, ne žali zbog danog novca, ali kao i naš prvi sugovornik, upozorava na “dodatne troškove” koje je morao pokriti nakon što je prvi put platio mito.
– Moj slučaj datira nekoliko godina unazad. Za određene radove morao sam dobiti konzervatorsku suglasnost i odobrenje, ali mi je odmah rečeno da se za takvu stvar ne obraćam službeno Konzervatorskom uredu u Zadru nego da kontaktiram Igora Miletića kojega do tada nisam poznavao. Tako sam i učinio i dogovorili smo susret u jednom restoranu. Ja sam došao sa suprugom, a gospodin Miletić došao je sa svojim kolegom. Nakon što su saslušali za što trebam dokumentaciju, gospodin Miletić obratio mi se doslovno ovim riječima: “Mi vam to možemo i ne moram riješiti. Ali, možemo i želimo, naravno”. Ostao sam zbunjen i rekao sam mu: “Zato i jesmo tu”. Nakon toga moja supruga otišla je vani zapaliti cigaretu, a za njom je, nakon minutu ili dvije, krenuo Miletićev prijatelj za kojega sam kasnije saznao da uopće nije djelatnik Konzervatorskog ureda u Zadru iako sam stekao dojam da tamo radi. Nakon što su se vratili s cigarete, ubrzo smo završili s ručkom kojega je platila moja supruga s našom zajedničkom karticom. U međuvremenu mi je supruga rekla kako je s gospodinom “riješila stvari oko plaćanja”, što je čuo i sam Miletić koji je kimnuo glavom. Prije rastanka i izlaska iz restorana, Miletić me pogledao i rekao: “Dakle, sutra opet u isto vrijeme tu?”. Odgovorio sam potvrdno. Supruga mi je nakon toga u automobilu rekla kako do sutra moramo pripremiti određenu svotu novca koja koju ćemo uoči ručka predati “Miletićevom kolegi”. Svota i nije bila velika i ja sam na to pristao. Sutra smo došli na ručak na kojemu je bio isti gospodin kojemu je moja supruga uoči ulaska u restoran predala kuvertu s novcem, ali i Miletićev drugi kolega koji dan ranije nije bio na ručku. Tu je bio, naravno, glavom i bradom i sam Igor Miletić. Iako mi je djelovalo kako je stvar riješena, papire koje sam trebao dobiti tada za vrijeme ili nakon ručka, nakon što sam mu dao mito preko “kolege”, papire nisam dobio pa sam prilikom izlaska iz restorana pitao gospodina Miletića gdje su papiri i je li ih možda zaboravio. Rekao mi je da ih sutra mogu preuzeti u njegovom uredu. Sutra sam krenuo put njegovog ureda oko 10 sati ujutro, prethodno sam ga zvao na mobitel, ali se nije javljao. U uredu ga nije bilo. Pitao sam ljude iz njegovog ureda je li mi možda ostavio kakve papire, ali nakon nekoliko minuta dobio sam negativan odgovor. Negdje oko podne nazvao me i rekao mi da se trebam vidjeti s njegovim kolegom i da je “sve u redu”. Nakon što sam došao na dogovoreno mjesto, njegov kolega koji mu zapravo i nije kolega, već prijatelj, što sam doznao kasnije, zatražio je od mene da mu do kraja dana dostavim isti iznos koji sam dan ranije predao gospodinu Miletiću “jer su se pojavile nove situacije i bez toga neće biti moguće završiti projekt”. Kako sam pretpostavio o čemu bi se moglo raditi, rekao sam gospodinu da pričeka, otišao sam do svog automobila u kojemu se nalazio malo veći iznos od traženoga. Traženi iznos sam u autu stavio u kuvertu, a ostatak u svoj novčanik, i traženi iznos odmah sam predao Miletićevom prijatelju. Sutra smo se našli i papiri su bili spremni i tu je cijela stvar završila. Nakon realizacije cijelog projekta, gospodin Miletić mi je čestitao jedan blagdan SMS porukom, a i danas kad se vidimo uredno se pozdravimo – iskustvo je jednog od ljudi koje je Miletić uvukao u svoj koruptivni sustav.
U Ministarstvu kulture i medija upoznati s Miletićevim načinom rada
Od nekoliko drugih poduzetnika čuli smo gotovo pa identične priče i iskustva s Miletićevom organiziranom klanu. Također, od ljudi zaposlenih u Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, koje je nadležno za Miletića i njegove operativce doznali smo kako u Zagrebu znaju za slične ekscese s Miletićem.
Do kraja ovog članka Igor Miletić ZADAR Newsu nije odgovorio na niz pitanja koja smo mu postavili.
