Novom Bokanjcu drugo, a Barbi treće mjesto

Odigrano je i posljednje kolo prve županijske lige u elektronskom pikadu. Jazine su tri kola prije kraja osigurale naslov prvaka i put u Senj na završnicu prvenstva Hrvatske ali zanimljiva je bila borba za drugo mjesto. Prije zadnjeg kola. Čak četiri momčadi su konkurirale za drugu poziciju: N.Bokanjac, Barba, Vidikovac i Zara. Ovu situaciju najbolje su iskoristili igrači N.Bokanjca i uvjerljivom pobjedom od 12:4 protiv 3M-a dodali su novi pehar u svoje vitrine. Na trećem mjestu završio je Sukošanski Barba nakon teške pobjede protiv CD Zemunika od 9:7. S istim brojem bodova kao i Barba, Zara se smjestila na četvrtu poziciju zbog slabijeg međusobnog omjera sa Sukošancima, a u zadnjem kolu slavili su protiv Libertyja sa 10:6. Najugodnije iznenađenje ove sezone je ekipa Vidikovca koja je osvojila peto mjesto i napravila veliki pomak u odnosu na prošlu sezone kada su bili deveti. U zadnjem kolu su ipak uvjerljivo poraženi od prvaka Jazina sa 10:6. Šesto mjesto, nakon turbulentne sezone, zauzeo je CD iz Zemunika. U zadnji tren su uspjeli smoći dovoljno koncentracije i izbjeći borbu za opstanak. Najveće razočaranje sezone je 3M, koji je nakon trećeg mjesta prošle sezone, potonuo na sedmo mjesto prvoligaške ljestvice. Na samom dnu, na osmom mjestu ostao je Liberty, ekipa velikog potencijala ali s velikim problemima na izlazu.

Kroz cijelu sezonu Jazine su neprikosnoveno kročile prema prvom mjestu i u četrnaest kola su zabilježili dvanaest pobjeda i dva neodlučena ishoda. Bodove su podijelili samo protiv Vidikovca u prvom dijelu sezone i Barbe u drugom dijelu sezone. Udarna četvorka Jazina (Ivan Zubčić, Roko Sturnela, Daniel Krizman i Mateo Bencun) uz sve boljeg Tomislava Pleslića bila je predobra da bi im se netko ozbiljnije približio. Uz to treba napomenuti da je Roko Sturnela najbolji pojedinac lige. Momčad je od početka dobro vodio kapetan Mladen Kurtin. U završnici su dali priliku i ostalim članovima svoje ekipe (B.Čubrić, H.Gadža, M.Pejazić) ali to se na njihovim rezultatima nije osjetilo iako zamjene nisu ostvarile neke velike rezultate.

Fantastičnom serijom u drugom dijelu prvenstva, N.Bokanjac je nakon lošeg početka sezone, ipak došao do drugog mjesta koje im po renomeu svakako pripada. Bez bolesnog kapetana, Nina Barića, uspjeli su složiti šest pobjeda za redom i samo su protiv Jazina napustili teren poraženi. Šime Z.Buterin je bio njihova glavna uzdanica ali ništa slabiji nije bio ni Ivan Buterin. Vrlo dobre partije pružao je i Šime G.Buterin a nekoliko bitnih pobjeda ostvario je i Josip Buterin.

Na trećem mjestu, donekle zadovoljna može biti ekipa Sukošanskog Barbe. Oni su jedini koliko toliko držali priključak s Jazinama u prvom dijelu ali s nekoliko kikseva tj. neriješenih ishoda sa Vidikovcem, 3M-om i CD-om uz poraz od Libetyja, ekipama iz donjeg dijela, sami su sebi oduzeli šansu za bolji plasman. Prvi igrač im je bio Božo Smolić dok su ostali igrači (Jure Jerak, Nik Lončar i Daniel Stipčević) ravnopravno sudjelovali u osvajanju prvog Sukošanskog ekipnog pehara u Zadarskoj županiji. Negdje se zagubio Marko Smolić ali su zato izmislili Ivu Pavića koji bi im mogao biti velika pomoć u nadolazećem kupu.

Nesretno, četvrto mjesto, zauzela je Zara sa Slavenom Matekom na čelu. Veliku pomoć pružao mu je Marin Lacić ali je Željko Šarić malo podbacio. Andrej Kezić se promovirao u četvrtog igrača a malo je iz forme (i ekipe) ispao Slađan Matulina. Sastavni dio ekipe je i Luka Ćoza koji nije previše ugrao ali i on je igrač koji dolazi. Zara je uredno skupljala bodove protiv ekipa iz donjeg dijela tablice ali protiv ekipa s vrha nisu mogli više od časnih poraza. Tri kola prije kraja imali su vrlo dobru poziciju (drugo mjesto) ali su u okršajima sa direktnim konkurentima za vrh, N.Bokanjac i Barba, poraženi te su ostali razočarani na četvrtom mjestu.

Najstarija ekipa, po godinama, Vidikovac, ostvario je dobar rezultat plasmanom na peto mjesto. Do kraja je tinjala nada da bi jedan od pehara mogao kod njih završiti ali ni oni nisu mogli protiv N.Bokanjca i Barbe. Odlično ih je vukao kroz sezonu Ivan Matak a dobre pomagače je imao i u ostatku ekipe Marinu Čolaku, Ivi Serdareviću i Romanu Skroči. Možda su mogli i bolje ali im se nekoliko puta dogodilo da je samo jedan ili dva igrača bio raspoložen za igru i te su utakmice gubili. Ipak, kod njih je najvidljiviji napredak u odnosu na prošlu sezone kada su bili deveti. Uz to su etablirali i mladog Lovru Mataka koji im je donio neke važne bodove, ulazeći u igru kao joker s klupe. Neven Dokoza je (pre)malo igrao ali i od njega se u budućnosti može više očekivati.

CD Zemunik, najveselija pikado družina, je ove sezone željela napraviti korak više u odnosu na prošlu kada su bili četvrti ali prečesto im se događalo da je raspoložen samo jedan igrač. To je uglavnom bio Marin Šarić a povremeno Dalibor Čanković i Josip Ražov. Pitanje opstanka u društvu najboljih riješili su sa dvije pobjede protiv 3M-a i gostujućom pobjedom protiv Libertyja. Mora ih se pohvaliti kao najbolje domaćine u ligi ali i od njih se ipak više očekivalo. Za bolje rezultate slijedeće sezone morati će im konstantnije proigrati četvrti igrač a to je u ovom trenutku Ante Marušić. On je pokazao da se na njega može najozbiljnije računati. Malo su se zagubili Jure Župan i Niko Ražov a za posebnu je pohvalu Šime Vicković koji je srce i duša momčadi. Uz to je ostvario i veliku pobjedu u srazu s Libertyjem.

Razočaravajuće, sedmo mjesto, pripalo je ekipi 3M. Uz probleme s igračkim kadrom (odlazak Tomislava Žunića, neigranje Tonćija i Josipa Iveljića) 3M-ovci su se krpali iz kola u kolo. Motor momčadi je bio Mateo Iveljić ali i on je pro kraju sezone popustio. Toni Frleta je odigrao katastrofalnu sezonu a ostatak ekipe nije bio dovoljno kvalitetan kako bi to nadomjestio. Svoje svijetle trenutke imao je Tonći Iveljić a pri kraju se probudio Tomislav Džaja. Po potrebi su uskakali Marko i Jozo Iveljić a mladi Luka Ađanski je skinuo nekoliko renomiranih imena. Sve u svemu, sezona za zaborav ekipe s Plovanije.

Što reči za Liberty, ekipu s Bilog Briga koji u svojim redovima imaju igrače poput Denisa Paravinje i Ivana Ražnjevića koji spadaju u vrh Zadarskog pikada. Kad se njima doda fantastični junior Petar Kamber i sve bolji Miro Bašić, jednostavno nije jasno kako su se našli na posljednjem mjestu. Kapetan momčadi, Ivan Pavlović, je maksimalno vjerovao svojoj četvorki i sam je sebe sjeo naklupu ali to očito nje pomoglo. Imaju veliku pomoć svojih vjernih navijača ali to ovoga puta nisu iskoristili. Najviše su izgubili porazima od 3M-a protiv kojih Ivan Ražnjević u dva susreta nije uspio ostvariti niti jednu pobjedu.