Table of Contents
Kako javlja Klimatski portal, Zadarska županija postala je bojno polje između građana koji brane svoje otoke i investitorske hobotnice koja bi najradije svaki kvadrat mediteranskog krajolika prekrila kineskim panelima. U zadnje četiri godine podneseno je 40 zahtjeva za gradnju solarnih elektrana. Četrdeset! Dok je HDZ mirno spavao na kormilu, investitori su očito radili prekovremeno.
Lukoranski ustanak: Kada običan puk mora učiti HDZ njihova vlastita pravila
Stanovnici Lukorana na Ugljanu pokazali su da imaju više mozga od svih HDZ-ovih stručnjaka zajedno - uspjeli su zaustaviti solarno ludilo austrijskog Kraftfeld Solara pozivajući se na odredbu iz županijskog Prostornog plana. Ironija? Ta ista odredba, koja zabranjuje gradnju velikih solarnih elektrana vidljivih s mora, donijeta je za vrijeme HDZ-ovog mandata. Znači, sami su sebi postavili pravilo koje su zatim promptno zaboravili čim se ukazala prilika za "razvoj".
Podršku Lukoranjanima pružila je SDP-ova županijska vijećnica Vedrana Mišković, što samo potvrđuje staru istinu - trebala je opozicija podsjetiti vlast na njihova vlastita pravila. HDZ-ov načelnik Preka Jure Brižić morao je pred građanskom pobunom kapitulirati i obećati da će ukloniti spornu lokaciju iz prostornog plana. Revolucija puka je, eto, dala rezultate. Barem ovaj put.
Bilaver se probudio: Od mrtve tišine do vatrenog zagovornika - za par dana!
A onda se dogodilo čudo biblijskim razmjera - župan Josip Bilaver je progovorio! U intervjuu za Radio Zadar, čovjek koji je šutio dok se 40 zahtjeva gomilalo na njegovom stolu, iznenada je postao zaštitnik okoliša i borac protiv "pretjerane izgradnje".
"Jasno sam rekao da nećemo dodavati nikakve nove zone niti za solarne niti za vjetroelektrane. Smatram da ih ima sasvim dovoljno", kaže Bilaver, kao da se tek sad sjetio da je župan i da možda ipak ima neku odgovornost prema biračima.
Još bolje: "Mi jesmo za obnovljive izvore energije, ali ne mora baš sad svaka solarna ili vjetroelektrana doći u našu županiju, posebno ne pored kuća."
Bravo, Josipe! Samo što je ta mudrost došla nakon što su se građani sami podigli, pokrenuli peticiju i upozorili na županijska pravila. Bilaver se sada pozvao na istu onu odredbu o (ne)vidljivosti s mora koju su mu građani morali pokazati prstom. Političko preporađanje ili paničan damage control? Vi odlučite.
Zavod za prostorno planiranje: Mistični čuvari pravila koja nitko ne razumije
Zavod za prostorno planiranje Zadarske županije pruža odgovore dostojne kafkijanske birokracije. Kažu da solarne elektrane na otocima nisu zabranjene, ali bi trebale biti nevidljive s mora. Kako? Pa to, valjda, ovisi o "odgovarajućim krajobraznim i prostornim rješenjima". Što to točno znači? Tko zna!
Još bolje - Zavod daje mišljenje o prostornim planovima općina, ali "nemaju uvid u izrađenu projektnu dokumentaciju pa tako niti u primijenjena krajobrazna i prostorna rješenja". Drugim riječima, odobravaju nešto bez da znaju hoće li to biti vidljivo s mora ili ne. Sustav koji funkcionira besprijekorno, očito!
Dilberova solarna fantazija: Od Gotovine do fotovoltaika
I tu dolazimo do bisera priče - Željka Dilbera, HDZ-ovog poduzetničkog virtuoza koji bi mogao imati zasebnu Wikipedia stranicu pod naslovom "Kako biti svuda i nigdje". Kum generala Gotovine, nekadašnji partner kriminalca Petrača, direktor svega što se na Ugljanu može voditi - brodogradilište, hotel, marina - sad bi htio biti i baron obnovljive energije.
Dilber planira solarnu elektranu od 7 MW na gotovo 9 hektara u Kalima, iznad remontnog brodogradilišta Nauta Lamjana na južnoj, nenaseljenoj strani otoka. To je otprilike površina 12 nogometnih igrališta prekrivena sjajem kineske tehnologije. Lokacija? Na poziciji gdje će se "nužno vidjeti s mora", kako tvrdi opozicija.
Ministarstvo zaštite okoliša, u vanrednom naletu entuzijazma ili možda jednostavno slijepe poslušnosti, odlučilo je da procjena utjecaja na okoliš uopće nije potrebna. Zašto bi bila? To je samo 9 hektara netaknute otočne prirode! A i Bilaver je rekao da neće dodavati nove zone... ali nije ništa rekao o onima koje su već tu, zar ne?
Kaljski muk: Načelnik Mišlov savršeno kopira Bilaverovu strategiju šutnje
Općina Kali, gdje vlada načelnik Bruno Mišlov sa svojom nezavisnom listom (koja je, čini se, nezavisna samo u nazivu), pokazala je izvanrednu disciplinu u komunikaciji s medijima - dva tjedna su šutjeli kao grob. Ni potvrde, ni demantija, ni ijedne izjave. Kao da pitanja novinara jednostavno nestanu u crnoj rupi lokalnog samoupravnog mutizma.
Zanimljivo je kako je projekt u listopadu dobio zeleno svjetlo Ministarstva, dok građani još uvijek pokušavaju shvatiti kako je moguće da nešto što je očito problem za cijelu zajednicu prođe bez ikakvih prepreka. Odgovor? To je HDZ-ova Hrvatska, gdje pravila vrijede samo za male ljude, a za dobre kumove se uvijek nađe izuzetak.
HEP-ov monster u Sukošanu: 60 hektara solarne slave
Bilaver je u svom preporođenju spomenuo i HEP-ov plan za solarnu farmu u Sukošanu - čak 60 hektara! To je solarna plantaža biblijskih dimenzija. Župan sada tvrdi da ta elektrana neće proći zbog odredbe o vidljivosti s mora.
Ali pitanje ostaje - gdje je bio Bilaver dok se planiralo svih tih 40 projekata? Zašto se probudio tek kad su građani praktički izašli na ulice? Je li to istinska briga za okoliš ili panika pred možda još na jedan mandat na koji Josip puca?
Hrvatski solari paradoks: Elita se bogati, narod ih gleda
Problem je sistemski i Bilaver to, čini se, uopće ne razumije ili ne želi razumjeti. Dok bi tehnologija trebala omogućiti svakom građaninu da stavi panele na krov i postane energetski neovisan, hrvatski model favorizira one s debelim novčanicima i dobrim vezama. HEP-u je lakše priključiti jednu veliku farmu nego tisuću krovnih instalacija. Tržišni mehanizmi konstruirani su tako da favoriziraju bogate.
Dilber i njemu slični znaju iskoristiti priliku. Solarne farme donose brz povrat investicije, nisu previše rizične ni kapitalno zahtjevne. Savršeno za one koji žele brzu zaradu bez previše razmišljanja o posljedicama po krajolik, turizam ili živote lokalnog stanovništva.
Ugljanski solari imperijal: Remontilište, hotel, marina - zašto ne i elektrana?
Dilberova poslovna saga na Ugljanu čita se kao poslovni triler u kojem protagonist uspijeva izmaći svim zamkama. Nakon "mučnog postupka predstečajne nagodbe" (eufemizam stoljeća), postao je direktor brodogradilišta Nauta Lamjana. Otvorio je Hilton hotel sufinanciran javnim novcem - jer zašto bi bogati investitor koristio samo svoj novac kada može i naš? Vodi marinu. I dobio je priznanje od HDZ-ove Općine Preko za doprinos lokalnom razvoju.
Sada bi htio dodati i solarnu elektranu na svoju kolekciju. Diversifikacija portfolija, kako bi rekli na Harvard Business Schoolu. Ili uništavanje otoka, kako bi rekli zabrinuti građani.
Bilaverov "održiv razvoj": Previše malo, prekasnо
"Nama treba održiv razvoj, normalan, ne pretjerana izgradnja", kaže Bilaver, koristeći fraze koje bi bile impresivne da nisu izgovorene nakon godina apsolutnog ignoriranja problema.
HDZ neprekinuto upravlja Zadarskom županijom otkad se Republika Hrvatska osamostalila. Trideset četiri godine vlasti. I tek sad, nakon što su građani rekli "dosta", župan se sjeća da postoji nešto što se zove prostorni plan i zaštita okoliša?
To nije političko vodstvo. To je političko lutanje s povremenim trzajima kada narod dovoljno glasno viče.
Građani spasili HDZ od samog sebe
Pobuna u Lukoranu pokazala je tužnu istinu - da bi se išta promijenilo u HDZ-ovoj županiji, građani se moraju sami dignuti. Peticije, pritisak, javne rasprave. Tek tada se HDZ sjeća svojih obaveza.
Bilaver je izjavio da će odbiti sve nove zahtjeve. Ali što je s onih 40 koje je već propustio? Hoće li Dilberova elektrana proći jer je "stara" molba? Hoće li HEP-ov projekt u Sukošanu jednostavno doći s novim "krajobraznim rješenjem"?
Građani Lukorana pokazali su put. Ostatak županije sad gleda hoće li njihov primjer biti dovoljan da probudi vlast iz trideset četiri godine dugog sna. Ili će Bilaver i dalje "budno čuvati" samo ono što građani sami moraju obraniti?
Ostajemo u iščekivanju. I skeptični smo. Jer HDZ nam je u tri desetljeća pokazao da riječi dolaze lako, a djela... pa, o njima ćemo pisati kad ih bude bilo.
