Stradali u srpskoj odmazdi

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te misom zadušnicom u crkvi Prikazanja Blažene Djevice Marije – Gospe od zdravlja u Smilčiću, jučer je obilježena 20. obljetnica stradanja šestero nedužnih civila i sjećanje na dane masovnog progonstva hrvatskog stanovništva župe Smilčić tijekom Domovinskog rata. Marinko, Ljuba, Danica, Krste, Biserka i Mile Arbanas nisu htjeli napustiti svoje domove nakon okupacije Smilčića od strane JNA i srpskih paravojnih postrojbi, a tu su svoju odlučnost platili najvećom cijenom.

Povod tom masakru, kaže Zoran Arbanas, bila je neuspješna akcija srpskih paravojnih postrojbi u kojima su u okolici Škabrnje stradali srpski vojnici. Nakon pogreba u Biljanima Donjim, Srbi su za odmazdu ubili najprije četvero, a kasnije još dvoje civila koje su ubili i zapalili dok su uvečer gledali televiziju u svojoj kući. Tih se tužnih dana prisjetio Mario Arbanas kome je tad ubijena majka Biserka.

– Kad je ujutro došla vojska i njihova policija na uviđaj, rekli su da nije moguće da su to njihovi vojnici napravili. Ja sam ulazio u zapaljenu kuću u vadio kosti moje majke, bake i strica kako bi im pokazao što je ta njihova vojska napravila. Spasio me tad ujak iz Biljana, a ja sam mu rekao da bih htio ići u Zadar. On me je odgovorio, rekavši: “Nemoj u Zadar, ubit će te odmah tu u Veljanima. Bolje kreni do tete u Beograd. Tamo sam proveo sedam godina bez ikakvih dokumenata i papira”, rekao je Mario Arbanas.

Hrvati u Smilčiću od svojih srpskih susjeda, barem njih 40-ak koji su se vratili na svoja ognjišta, traže odgovor na pitanje tko je počinio ovaj stravičan zločin. Međutim, s druge strane nema odgovora. Oko 180 mještana Smilčića osjetilo je gorak život progonstva.

U spomen na mještane Smilčića stradale u Domovinskom ratu vijence su položili predstavnici Grada Benkovca na čelu s gradonačelnikom Brankom Kutijom, te predstavnici Zadarske županije, vojske i policije te udruga proizišlih iz Domovinskog rata.