Table of Contents

Isidor Maršan (87), Zadranima poznatiji po nadimku Iži te kao utemeljitelj zadarske košarke i prvi trener Pina Giergie, bio je svjedok pada američkog vojnog aviona iz kojeg su iskočili padobranci ratne 1944. godine.
Ovih su dana predstavnici Ministarstva obrane SAD-a obilazili Dalmaciju, bili su i u Kninu, tražeći svjedoke događaja otprije sedamdesetak godina koji bi eventualno mogli nešto znati o tome što se dogodilo s dvojicom pilota.
Nije poznato jesu li u Kninu našli nekog svjedoka, no jedan je u Zadru, gdje je kontaktirao sa “Slobodnom Dalmacijom” želeći ispričati svoju priču o tom događaju.
Bush je zbog tih avijatičara odlikovao Mihajlovićevu kćer
− Pad aviona dogodio se koncem listopada 1944. godine, ne pokraj Knina, nego na predjelu Bribirskih Mostina. Bio sam borac 3. bataljuna 4. brigade XIX. divizije i bili smo na položajima s komandom divizije u Dobropoljcima − kazuje Maršan o toj ratnoj uspomeni, koju je inače opisao i u upravo obavljenoj autobiografiji.
− Američki bombarderi tog su jutra išli negdje na sjever, a popodne su se vraćali. Odjednom se pojavio jedan sav u plamenu, a iz njega je iskočilo devet padobranaca. Avion je poslije pao na predjelu Piramatovca. Mi smo dobili zapovijed da idemo naći pilote, ali su prije do njih došli četnici. Predsjednik Bush stariji je prije dvadesetak godina zbog toga dao medalje kćeri Draže Mihajlovića − tvrdi Maršan.
− Ali Amerikanci tvrde da su dva pilota iskočila kasnije i da o njima nema nikakvih podataka, pa zato sada istražuju − inzistiramo na detaljima.
− To su sigurno pilot i kopilot lovca koji je bio u pratnji bombardera, vidjeli smo da je taj mali avion sletio na polje između Bribirskih Mostina i puta za Skradin. Na tom su dijelu bili Nijemci i sigurno su ih oni zarobili. Nama je bilo naređeno da idemo spasiti pilote, ali kad smo krenuli, na čistini je mitraljez pokosio nekoliko naših boraca pa smo odustali − sjeća se Iži Maršan.
Nacrtao je i skicu s položajima gdje je tko bio u to vrijeme, sjeća se čak da je puhao jak zapadni vjetar jer je padobrance koji su iskočili iz zapaljenog aviona nosilo na drugu stranu.
Iži Maršan je nakon rata pokrenuo sportski život u Zadru, potom je preko Italije otišao u Australiju, gdje je radio i živio do prije nekoliko godina. Vratio se pod stare dane i sada je ponovno u svojim Arbanasima. Uživa u svojoj lijepo uređenoj kući, a najviše vremena provodi slikajući članove obitelji koje je ostavio u Australiji.
Uz pomoć dugogodišnjeg novinara Slobodne Dalmacije Drage Marića napisao je i svoju autobiografiju “Ižijeva ruža vjetrova“. Ne odustaje iako je posljednjih godina prikovan za invalidska kolica.