Table of Contents
Na dan 6. sjednice Gradskog vijeća Zadra, dok je gradonačelnik Šime Erlić zabranjivao novinarima ulaz u zgradu Gradske uprave, teško bolesna gospođa u invalidskim kolicima, ostala je zarobljena ispred ulaza - doslovno i metaforički.
Nije to bila samo simbolika. Dok je Erlić infantilno novinarima ZADAR Newsa branio pristup 6. sjednici Gradskog vijeća, na samim vratima Gradske uprave odigravala se scena koja će ostati kao sramotna mrlja ne samo ovog, već svakog demokratskog društva.
Teško bolesna žena u invalidskim kolicima, 100-postotni invalid s obitelji u istoj situaciji, nije mogla ni ući u zgradu - improvizirane daske preko kojih osobe s invaliditetom dolaze do porte bile su uklonjene.
A onda je uslijedilo nešto što se teško može nazvati drugačije nego ponižavajućim: zaštitar je, pred našim očima i ušima, gotovo potjerao gospođi riječima koje odzvanjaju cinizmom i potpunim nerazumijevanjem: "A što bi oni sada trebali napustiti Gradsko vijeće zbog vas?"
Što bi trebali? Možda biti ljudi? Možda izvršavati dužnost za koju su plaćeni iz džepova upravo takvih građana? Možda biti dostojni funkcija koje obnašaju?
DVIJE GODINE LAŽI I OBEĆANJA
Saša je u petak pokušala doći do Ureda predsjednika Gradskog vijeća - onog istog ureda kojeg je za građane u prošlom mandatu otvorio bivši predsjednik Marko Vučetić. Ali to je bilo prije. U novoj HDZ-ovoj eri, vrata su zatvorena. Doslovno. Osim kad se nema pametnijeg posla.
"Već mi dvije godine obećavaju. Obećavaju mi napraviti put tamo gdje stanujem u ulici Krste Odaka", objašnjava nam gospođa svoju višegodišnju agoniju.
"Kako ne mogu proći kolicima, padam. Neki dan sam pala", govori nam pokazujući fotografije ozljede, ulice koju treba urediti i prepisku s gradskim pročelnikom za socijalnu skrb i zdravstvo.
"Evo, pogledajte ovdje. To su te fotografije i poruke koje šaljem gospodinu Mladenu Klancu."
Fotografije koje šalje pročelniku Klancu prikazuju ono što bi svaki fizički sposoban građanin prošao bez problema, ali za gospođu predstavlja nepremostivu, pa i opasnu prepreku.
"Svi stalno nešto obećavaju, dođu slikati i to je sve", kaže pokazujući poruke i fotografije koje je slala svim odgovornim osobama.
"Evo, to je taj utor gdje ja padnem", objašnjava nam, pokazujući mjesto gdje je nedavno pala iz kolica.
SEGREGACIJA NA VRATIMA GRADSKE UPRAVE
Pokušaj da dobije razgovor s bilo kim od odgovornih pretvorio se u apsurdnu igru prebacivanja odgovornosti.
"Ja kad zovem, zovem tajnicu gradonačelnika. Pitam ju kada se mogu upisati kod gradonačelnika. Umjesto da mi da termin ona me spoji s Klancem. Pa ne tražim njega. Na što ona nastavlja protupitanjem: " Što će vam gradonačelnik? - kaže.
Pa što teba briga što će mi gradonačelnik?" prepričava nam gospođa apsurdne razgovore s djelatnicima gradske uprave.
U kojem to svijetu živimo kada je zabranjeno pitati gradonačelnika za pomoć? U svijetu HDZ-ove "nove paradigme", izgleda.
U protekli petak je pokušala doći na prijam kod predsjednika Gradskog vijeća Ivice Žuvele - benkovačkog ginekologa iz Raštana koji je preuzeo tu funkciju od Marka Vučetića, s obzirom da se sugrađanima predstavio kao dobra vila koja probleme rješava tek jednim dodirom čarobnog štapića.
"Pa hoću da dođem negdje da me neko primi da se više to napravi. Ja više ne mogu. Stalno me lažu. Stalno lažu. Doći ćemo ovako, doći ćemo onako", govori nam iscrpljena gospođa.
Kada smo je pitali koji je ovo put da pokušava doći do dužnosnika, odgovor je bio iznenadjujuć:
"Ovo je prvi put da sam došla da me primi Žuvela, kako je obećavao, ali nisam prvi put ovdje. No, gospoda kažu da sada u 9 sati imaju vijeće."
"Ja kada dođem oni uvijek imaju nešto. Oni vijećaju, oni zasjedaju, oni uvijek nešto", objašnjava nam gospođa obrazac kojim je dočekuju svaki put kada pokuša doći do odgovornih osoba.
A da stvar bude gora, ni fizički pristup zgradi nije moguć:
"I još ne možete ni proći ovdje?" pitamo je. "Ne mogu. Imaju oni neku dasku da je stave ovdje da bi ja mogla proći", objašnjava nam pokazujući na ulaz bez rampe.
TRI INVALIDA, 430 EURA I SUSTAV KOJI NE ČUJE
Brojke govore više od tisuću riječi.
"Ja živim od 430 eura inkluzivnog dodatka. Sin mi je šećeraš, ja sam 100% invalid. Muž mi je 90% invalid", otkriva nam Saša tešku situaciju u kojoj se nalazi cijela obitelj.
"Zatražila sam neki dan jednokratnu pomoć na ime mog sina. Da se da ta pomoć", objašnjava.
Ali čak ni to nije prošlo glatko.
"Jučer je zovem da mi se kaže kada će to biti, a oni meni da treba biti komisija."
Komisija? Za jednokratnu pomoć. Za obitelj s tri invalida. Za obitelj koja jedva preživljava.
"Pa ne trebam ja stan. Ja otkup stana, braniteljski, plaćam svaki mjesec 190 eura", objašnjava nam gospođa koliko joj od ionako malih primanja odlazi na stanovanje.
DEGUTANTNO, JADNO, TUŽNO I BIJEDNO
Ipak, Saša je, unatoč bolesti, jaka u glavi i bori se za sebe i članove svoje obitelji koliko može.
Ali nije u HDZ-u pa je gledaju kao osobu trećeg reda.
Pročelnik za socijalnu skrb Mladen Klanac također odbija razgovarati sa Sašom u čijoj obitelji je više teško bolesnih osoba. Čovjek zadužen za socijalnu skrb ne želi razgovarati s građankom koja očito treba socijalnu skrb. Ironija je toliko gruba da boli.
"Ne znam, uvijek me odbijaju, dođemo ovdje i odbiju me", kaže nam Saša rezignirano.
"NISU ONI BOGOM DANI"
Ali ona nije odustala.
"Ići ću ja svugdje", ponavlja odlučno.
I onda kaže ono što bi trebalo odjeknuti zidovima Gradske uprave:
"Nisu oni bogom dani."
Nisu. I vrijeme je da se toga prisjete.
"Hvala vam", kaže nam Saša na kraju, zahvalna što ju je netko uopće saslušao. To samo govori koliko je palo povjerenje građana u institucije koje bi im trebale služiti.
Ovo nije priča samo o gospođi u invalidskim kolicima. Ovo je priča o sustavu koji sistematski ignorira najranjivije. O dužnosnicima koji su zaboravili kome služe. O "novoj paradigmi" koja je, kako se pokazuje, samo stari HDZ-ovski arogantni pristup u novom ruhu.
Dok Šime Erlić brani novinarima ulaz u zgradu Gradske uprave, a Ivica Žuvela, Ante Ćurković i Mladen Klanac nemaju vremena za građane kojima bi trebali služiti, poruka je kristalno jasna: dobrodošli ste samo ako ste "naši". Ako niste - ostanite vani. Doslovno.
I kada novinar ne može ući da izvještava, a invalid ne može ući da traži pomoć, onda više ne govorimo o neučinkovitoj vlasti. Govorimo o nečem mnogo gorem.
Govorimo o segregaciji. U 21. stoljeću. U centru Zadra.
To je ta nova paradigma, novi HDZ koji segregira sve one koji nisu i ne misle kao i oni.
Podrška gospođi Saši, njezinom suprugu i sinu. I sramota onih koji su ih doveli do situacije da moraju dolaziti u invalidskim kolicima ispred zgrade Gradske uprave moliti za ono što im pripada po zakonu i ljudskom dostojanstvu.
