Kolumna Marka Pupića Bakrača: Hoćemo pravdu!

Ideje dostojanstva, slobode, jednakosti i pravde javljaju se još u grčkoj filozofiji, a prisutne su i u većini svjetskih kultura i religija. Od pamtivjeka ljudi teže ostvarenju tih univerzalnih vrijednosti. Danas u modernim civiliziranim društvima te vrijednosti zaštićene su zakonima svake pojedine države kao i međunarodnim propisima.
U Hrvatskoj su svi Zakoni javni, objavljuju se u Narodnim novinama. Svaki građanin dužan je biti upoznat sa zakonskim propisima jer nepoznavanje zakona ne opravdava prekršitelja (ignorantia legis non excusat). To da građanin poznaje zakone je preduvjet za izgradnju pravne države. Shodno tome, zakoni su jasno pisani kako bi ih svi mogli razumjeti. Svaki čovjek normalne inteligencije, uz malo truda može shvatiti zakonske odredbe bilo kojeg zakona. Za to mu nisu potrebni nikakvi tumači ili farizeji-pismoznanci kao u prošlosti. Iz tih razloga pravosuđe je više nego ikad do sada pred očima javnosti. Prate se suđenja, rad DORH-a, o tome se putem medija izvještava javnost. Posljedica toga je da se stanje u hrvatskom pravosuđu postepeno popravlja čemu svjedoče i procesi brojnim visokorangiranim dužnosnicima ogrezlim u kriminalu i korupciji.

Zadarsko pravosuđe i DORH debelo zaostaju za trendovima na državnoj razini. Mi smo već dugo crna rupa hrvatskog pravnog sustava. Na najperfidnije načine se od udružene grupacije unutar suda i DORH-a izigravaju zakoni i pravda u interesu pripadnika zadarskog kriminalnog miljea. Ta grupacija uz pomoć kriminalaca pod pritiskom drži i svoje kolege. Neki od njih otvoreno priznaju da ih je strah kandidirati se za rukovodeća mjesta u sudu i državnom odvjetništvu, tako u pravilu za ta mjesta imamo samo jednog kandidata. Ako ih je strah obaviti takvu formalnost kao što je kandidatura jasno je da tako ustrašeni uopće nisu u stanju obavljati svoj posao kako treba,kako se od njih očekuje. Tome uostalom svjedočimo svakodnevno već godinama.

Postala je već ustaljena praksa da se pripadnici zadarske kriminalne hobotnice oslobađaju bez obzira na težinu svojih kaznenih djela. Za njihove predmete često se ni ne podižu optužnice, kad se pak podignu nekim slučajem rade se pogreške tako da one padaju na sudu. Ako i izađe smislena optužnica onda na scenu stupaju odabrani suci koji uvijek pronađu način kako da oslobode svoje kompanjone s kojima se druže po domjencima i ispijaju kave. Njih se ne može niti pritvoriti, a kamoli zatvoriti. Kad sudac treba lijepo oslobodi svog prijatelja, njegovu odluku jednoglasno potvrde suci izvanraspravnog vijeća. Zgrožene novinare i javnost tadašnji predsjednik suda ex cathedra proglašava neznalicama, optužuje novinare da su vršili neviđeni pritisak te neistinito izvještavali. Kasnije se pokaže točnim ono što smo svi mi-neznalice od početka znali – da je dotični trebao završiti u pritvoru jer je to potvrdio glavom i bradom predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin nazvavši odluku o puštanju „greškom suca“ (bolje bi bilo da je rekao sudaca jer tu ima više upletenih). Naravno nakon te kardinalne, početničke greške nikom od odgovornih za nastalu blamažu ne padne ni vlas sa glave.

Posebna su priča redoslijed kojim suci i državni odvjetnici rješavaju svoje predmete. Neki predmeti skupljaju prašinu , odlaze u zastru dok se drugi idu po hitnom postupku ovisno o potrebama i željama zadarskih moćnika. Tako je Hrvoje Bajlo na čijem se portalu ZD News piše o kriminalu u Zadru, njegovoj uvezanosti sa politikom i pravosuđem osuđen po hitnom postupku u roku 15 dana od podizanja optužnice bez suđenja. S druge strane predmeti novinarke-glasnogovornice zadarskih kriminalaca, uopće se ne rješavaju, usprkos dvadesetak predmeta još nema presuda,štoviše neki su otišli u zastaru.

Cijeli sustav doveden je do besmislenosti postao je izvor nepravde i nejednakosti što izaziva rastuću frustraciju kod Zadrana. Bilo svojih sugrađana osjetio je novi predsjednik Općinskog suda Željko Rogić. Shvatio je da je postojeće stanje neodrživo i potencijalno vrlo opasno jer može dovesti do toga da gnjevni građani nepošteno pravosuđe zamjene zakonom ulice. Započeo je sa promjenama na sudu i svojim sugrađanima poručio da je i te kako svjestan problema korupcije u zadarskom pravosuđu stavivši pod upitnik porijeklo imovine nekih svojih kolega. To je izazvalo tektonske poremećaje na sudu, otpor prozvanog kadra sa prstima u pekmezu. Neki su totalno izgubili kompas .Sudac koji je odigao glavnu ulogu u farsi oslobađanja „medijskog mogula“ od pritvora, a bio je prisutan i prilikom pakiranja optužnice ratniku Vladi Šestanu na jednom brodu, sav izbezumljen mašući rukama i vičući ispred zgrade suda okomio se prije nekoliko dana na Rogićeve postupke i metode.

Njemu i ostalima bilo bi bolje da umjesto što napadaju Željka Rogića priznaju svoje greške, ispričaju se i odigraju pozitivnu ulogu u preobrazbi zadarskog suda. Mi nepravdu više nećemo trpjeti, hoćemo pravdu, za nju nećemo moliti, za nju ćemo se boriti ne birajući sredstva i načine jer to je naše osnovno ljudsko pravo.