Kolumna Marka Pupića Bakrača: Kome zvono zvoni

Netom prije raspada Jugoslavije i nastanka država od bivših republika, došlo je do raspada SKJ koji se dogodio na 14. izvanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije, održanom od 20. do 22. siječnja 1990. godine u beogradskom centru “Sava”. Sa rađanjem Hrvatske države umrla je jedna velika partija koja je vladala bivšom državom 45 godina. Danas, 23 godine poslije, kada ulazimo u Europsku uniju – megadržavu još uvijek u porođaju, jednom drugom mastodontu istekao je vijek trajanja. Jačanjem pravne države i institucija sistema, stranka čije se funkcioniranje zasnivalo na kriminalu, nepotizmu i klijentelizmu postepeno odumire u  međusobnim svađama, podmetanjima i razmiricama. Slično kao i SKJ 1990. godine. Vodeći ljudi HDZ-a na državnoj i lokanoj razini, koji su doveli HDZ na optuženičku klupu i koji su zloupotrebljavali vlast radi zadovoljavanja uskostranačkih i vlastitih interesa, žele pod svaku cijenu zadržati svoj utjecaj i moć. Ne pada im napamet žrtvovati svoj položaj kako bi na njihova mjesta došli mlađi, neokaljani ljudi, i pokušali stranku izvući iz ambisa u koji su je ovi gurnuli. U stranci bijesne žestoki frakcijski sukobi između više, uglavnom kriminalnih struja, a gotovo svi lideri su upleteni u afere i prijeti im kazneni progon.

Oni pronicljiviji su, još dok je HDZ bio na vlasti, shvatili da dolazi vrijeme promjena pa su se sukladno tome počeli i ponašati. Slično kao mnogi karijeristi 1990. godine, okrenuli su ploču (kako bi zaštitili sebe i svoje karijere) i preko noći su od komunista postali nacionalisti. Među prvima koji je shvatio odakle vjetar puše, bio je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Odlaskom Ive Sanadera DORH se oslobodio okova politike, a nakon toga uslijedili su isti procesi u sudstvu i policiji.

Što se tiče procesa depolitizacije i dekriminalizacije institucija sistema u Zadru ti procesi napreduju sporo, gotovo nikako u odnosu na državnu razinu. Iako svakodnevno izlaze na vidjelo dokazi o prirodi zadarske političke vlasti i njezine uvezanosti sa kriminalom, mnogi još vagaju što učiniti. Za to vrijeme vodeći zadarski HDZ-ovci na sve načine pokušavaju očuvati i učvrstiti svoje pozicije. Tako su na unutarstranačkim izborima održanim u hotelu Donat 31.03.2012. godine, na njima karakterističan „demokratski“ način, nakon 4 sata prebrojavanja 200 listića, na sve odgovornije funkcije „izabrana“ uglavnom poznata lica. Pokušaj najsposobnije među njima da uspostavi nove odnose u zadarskom ogranku, sasječen je u korijenu. Ništa se nije prepustilo slučaju pa ni tko će biti delegati za Izbornu skupštinu Županijskog odbora HDZ-a, gdje slijedi nova runda obračuna za političko preživljavanje. Paralelno sa borbom na unutarstranačkom polju, pojedinci na sve načine pokušavaju sačuvati svoj utjecaj na policiju, državno odvjetništvo i sud, kako bi izbjegli kazneni progon.

U tim institucijama u novim okolnostima zavladala je zbunjenost i nesnalaženje, koje dodatno potiču korumpirani kadrovi unutar sustava. Njima je u interesu blokada sustava, kako se i sami ne bi našli na tapetu zbog uvezanosti sa kriminalom. U tim okolnostima svjedoci smo čudnih događanja koja pokazuju totalnu dezorijentiranost unutar pojedinih službi. Tako je ovih dana policija na zahtjev gradonačelnika privela Nikšu Milinkovića, koji je na privatnoj parceli uklonio put koji vodi do Galićevih zgrada. Ne ulazeći u pravnu problematiku ovog slučaja, činjenica je da je čovjek priveden na usmeni zahtjev gradonačelnika, dok policija to uhićenje pravda općim interesom. Izgleda da neki u policiji ne shvaćaju da su prošla vremena političkog diktata nad represivnim aparatom, te da se ljudi mogu privoditi samo na temelju zakona i propisa. Nikako na temelju ničim potkrijepljenog usmenog zahtjeva političara, u ovom slučaju gradonačelnika .

Državno odvjetništvo u Zadru još uvijek funkcionira na način kako je funkcioniralo za vrijeme Sanaderove vladavine. Svi veliki predmeti u koje su umiješane krupne ribe iz zadarskog kriminalnog, političkog i gospodarskog života, drže se zakopani duboko u ladicama. Tako neki još uvijek imaju status nedodirljivih pred zakonom, bez obzira na  teška kaznena dijela koja su počinili.

Što se tiče zadarskog pravosuđa, već i vrapci na grani znaju da neki ljudi ne mogu biti osuđeni, ma štogod napravili. Pojedini sudci se otvoreno druže s ljudima iz krim miljea, istima onima kojima kasnije sude i redovito ih oslobađaju. Nakon čega ovi još optužuju policiju da ih neutemeljeno maltretira, ismijavaju sudstvo i javnost izjavama kako je prema njima pravosuđe više nego korektno. Dugogodišnja neučinkovitost pravosuđa u odnosu na organizirani kriminal, dovela je do toga da su se predmeti počeli delegirati na druge sudove što je još jedna velika pljuska zadarskom pravosuđu i dignitetu zadarskog sudstva.

Paralelni sustav unutar institucije sistema koji je bio razgranat u cijeloj državi, još uvijek preživljava u Zadru, iako vjerojatno broji svoje zadnje dane. Pritisak javnosti sve je jači. Stvari će se morati pokrenuti s mrtve točke, na ovaj ili onaj način.  Procesi započeti na državnoj razini ne mogu se više zaustaviti, uskoro će zahvatiti i naš grad. Čeka se samo trenutak kada će se padom prve pločice pokrenuti domino efekt. Dok se u zraku osjeća zadah mamut-stranke u  raspadanju, a kuloarima šire svakojake priče, nad gradom lebdi pitanje kome zvono zvoni.