Kolumna Marka Pupića Bakrača: Neopjevani heroji

Temelj rimskog društva kroz stoljeća postojanja bili su istaknuti pojedinci, najbolji među Rimljanima. Oni su postavljani na najvažnije funkcije, njih se hvalilo i slavilo, o njima se pripovijedalo. O njihovim herojskim djelima pričale su se legende, sricali su se epovi. Možda najbolji primjer kako su se Rimljani odnosili prema svojim herojima je Dioklecijan. Porijeklom iz Rimske provincije Ilirik, od roditelja oslobođenih robova, kao i mnogi mladi Iliri, postao je rimski vojnik. Zahvaljujući svojim sposobnostima i hrabrosti vrlo je uspješno napredovao u vojnoj hijerarhiji te je u studenom 284. godine, u dobi od 39 godina postao rimski car.

Za razliku od starog Rima, kod nas su nebrojeni primjeri gdje se one najbolje i najzaslužnije razapinje, umjesto da ih se slavi. Zahvaljujući nakaradnom partiokratskom sustavu u kojem se traže lojalnost i poslušnost (koje su u dijametralnoj suprotnosti sa sposobnošću i poštenjem), na površinu isplivavaju nesposobne fukare bez ikakvih etičkih načela. Kao takvi iskonski ne podnose inteligentne ljude sa kičmom, zaziru od njih , nastoje ih izolirati, onemogućiti im bilo kakvo sudjelovanje u upravljanju i donošenju odluka. Oni koji zauzimaju najistaknutije položaje u upravi, državnom aparatu i lokalnoj samoupravi okružuju se još gorima, lošijima od sebe. Tako pokušavaju prikriti svoju nesposobnost i zaliječiti svoje komplekse manje vrijednosti. Takva negativna selekcija kadra na svim razinama, dovela je do blokade u donošenju bilo kakvih smislenih odluka , uništavanja i rasprodaje nacionalnih resursa.

Zadar je zasigurno jedan od oglednih primjera negativne selekcije kadra u svim sferama, od političke preko gospodarske do one u institucijama sistema. Taj kadar nije u stanju zadovoljiti najelementarnije zahtjeve i potrebe svojih građana. Vjerojatno nema građanina koji se prilikom pokušaja ostvarivanja svojih prava nije susreo s problemima. Osobno sam gradskoj upravi prije 9 mjeseci uputio dvije predstavke na koje do dana današnjeg nisam dobio odgovor. To mi nije uspjelo čak ni nakon ponovljenog zahtjeva u kojem sam nadležnima skrenuo pažnju da su sukladno čl.26 Zakona o lokalnoj upravi i područnoj samoupravi dužni odgovoriti u roku od 30 dana od podnošenja moje predstavke. Da stvar bude gora, u jednom od tih dopisa upozoravam gradsku upravu da je grad Zadar oštećen za kaznenim djelom prevare, za 40 000 eura. Po tom pitanju sam čak obavio i razgovor sa dogradonačelnikom koji mi je rekao da bi taj slučaj netko trebao prijaviti nadležnim institucijama!? Dobro od čuda nisam pao sa sjedalice kad je dogradonačelnik ispalio tu izjavu. Grad oštećen, a netko treći bi to trebao prijaviti, ne gradska uprava!? Vjerojatno bi dogradonačelnik da mu ukradu novac iz kuće, tražio od nekog trećeg da to prijavi. Dok sam se još oporavljao od šoka uslijedila je nova dogradonačelnikova bomba: „To je samo kap u moru, koliko ima takvih slučajeva“.

Nebriga i nesposobnost odgovornih još su manji problem u odnosu na uvezanost tih političara – labilnih klimavaca, sa lokalnim kriminalcima u hobotnicu koja je ušla u sve pore ovoga grada. Svako suprotstavljanje ovoj nemani izazivalo je odmazde koje su bile provođene sistematski, na smišljen i organiziran način. U takvim okolnostima mnogi pojedinci su odlučili prilagoditi se, plivati niz struju. Ipak, oni rijetki, usprkos problemima sa kojima su se suočavali radi svog suprotstavljanja organiziranom kriminalu, nezaštićeni od bilo koga pa i nadležnih institucija, ostali vjerni sebi i svojim načelima. Njihova djela koja bi se u uobičajenim prilikama mogla okarakterizirati kao najnormalnija, u zadanim uvjetima postala su herojski akti. Izvori svjetla u tami koja nas okružuje.

Iako u javnosti vlada ogorčenje novinarskom strukom zbog progona i reketa koji su pojedini, nazovi novinari (novinarke), obavljali u ime i za račun organiziranog kriminala, u toj struci je najviše onih koji su se usudili progovoriti o pravom stanju stvari. Osobito su se u tome istaknuli Predrag Opačić i Ivica Nevešćanin. Na svoj način, a na način koji oni najbolje razumiju svojevremeno im je odgovorio i Petar Zrilić. Najveći preokret u svijesti građana izazvao je ratnik Vlado Šestan sa svojom fotomontažom. Zorno je dokazao da slika govori više od tisuću riječi, a i pokazao je javnosti da se zapravo radi o zmajevima od papira. U vremenima kada su uživali zaštitu visoke politike i visokorangiranih službenika unutar sustava, savjesnim i beskompromisnim radom istakli su se policajci Svemir Vrsaljko i Antun Novoselović. Pravna struka koja je najviše zakazala u ovim mračnim vremenima, spala je na jedno jedino slovo. Niti jedan sudac nema hrabrosti osuditi pripadnike organiziranog kriminala. Dok u DORH-u namjerno šlampavo sastavljaju optužnice, praveći se da ne znaju razliku između iznude i ucjene, nijedan odvjetnik ne želi zastupati stranke koje su u sporu sa tim kriminalcima, nijedan osim Milana Petričića.

Svi ovi ljudi su samo ljudi sa svim svojim manama i ljudskim slabostima, kao i svatko od nas. Zasigurno nisu sveci ni nepogrešivi. Štošta im se može zamjeriti i prigovoriti, ali im se ne može poreknuti hrabrost. Oni su heroji našega doba, čija hrabrost nikad neće biti nagrađena i opjevana. Jer ona je podsjetnik na kukavičluk političara i svih onih koji su odlučili ići linijom manjeg otpora. Zato hvala im za sve.