Kolumna Marka Pupića Bakrača: Sakupljači perja
Ni nakon promjene vlasti na državnoj razini, ništa se bitno nije promijenilo u načinu na koji funkcionira sprega politike i pojedinih „gospodarstvenika“ u gradu Zadru. Biznis i dalje cvate na obostrano zadovoljstvo, institucije i dalje zatvaraju oči baveći se sitnim kriminalom, kako bi zadovoljili formu tj. statistiku.
Svakodnevno smo svjedoci pogodovanja i namještanja od gradskih prostora preko javnih površina, za koje neki uredno plaćaju najamnine i naknade za korištenje, a drugi, odabrani, uopće ne plaćaju. Pri tome se ne izlažu opasnosti od tužbi i ovrha jer je sve dogovoreno u četiri oka, među četiri zida. Međutim, u sjeni ovih sitnijih poslova koje akteri ni ne trude prikriti, odvijaju se krupije malverzacije koje se nastoje zadržati u tajnosti, daleko od očiju javnosti. Jedna takva igra upravo se vodi oko zadarskog azila pasa na Žmirićima.
Šumsko zemljište na kojem se nalazi i azil, u površini od 19574 m2 (katastarske čestice 766/44; 766/47; 766/254; 766/255; 766/26 katastarska općina Diklo), kupila je tvrtka Hedus d.o.o. (podaci iz ARKORD preglednika i zemljišne knjige-e izvadak), po cijeni od nekoliko kuna za m2. Vlasnici tvrtke Hedus d.o.o su tvrtke Flexpack Aktiengesellschaft iz Lihtenštajna; WAAL Real Estate Invest Naamloze Vennootschap iz Nizozemske i MASS Construction Invest Naamloze Vennootschap iz Nizozemske (podaci iz sudskog registra trgovačkih društava-Ministarstvo pravosuđa RH).
Najnovijim izmjenama i dopunama prostornog plana grada Zadra koji je stupio na snagu 18.siječnja 2012. g., navedeno zemljište postaje građevinsko, i to zona visoke gradnje, čime njegova vrijednost skače na 300 eura po m2 ( procjena sudskog vještaka kojeg sam kontaktirao). Iz navedenoga nije teško izračunati da su „pronicljivi“ investitori iz „Lihtenštajna“ i „Nizozemske“ profitirali za približno 6 milijuna eura (oko 45 miliona kuna).
Problem u cijeloj priči za investitore i njihove kompanjone političare je azil za nezbrinute životinje koji se na toj lokaciji nalazi već 7-8 godina. Međutim, taj problem je ubrzo vrlo elegantno riješen i iskorišten. Nakon tolikih godina netko se sjetio da je azil neuvjetan pa ga treba hitno preseliti. Početni troškovi preseljenja iznositi će 923 710 kn, a ukupna cijena realizacije projekta preseljenja iznositi će vrtoglavih 5 milijuna kuna. Tako će se osim na muljaži sa zemljištem dobro zaraditi i na muljažama oko preseljenja azila.
Naravno cijelu ovu priču o preseljenju treba umotati u celofan, pa se stoga javnosti prodaju priče o brizi za životinje. Traže se donatori meka srca, nastoji se što više senzibilizirati javnost, a sve kako bi se skrenula pozornost sa pravih razloga zbog kojih je pokrenut postupak hitnog preseljenja azila. Tko im može prigovoriti što u ovim vremenima krize i totalne insolventnosti grada, zbog koje mnogi grcaju, oni izdvajaju sredstva za „spas“ životinja. I tko će uopće pitati kako su utrošena ta sredstva, a kamoli dokučiti stvarne razloge preseljenja. Pa nije valjda netko toliko nehuman da bi mogao propitivati i kopati po tome kada se tu radi o jadnim životinjama.
Iz čitave priče se iščitava već prepoznatljiv rukopis zadarskih „gospodarstvenika“ koji ostvaruju profit malverzacijama, a ne proizvodnjom, koji otpuštaju radnike umjesto da zapošljavaju, pritom uništavajući tvornice kako bi sagradili zgrade, koji umjesto da pune gradski proračun isisavaju ga…Oni koji su stvarali, radili, gradili, otvarali radna mjesta, brinuli se o interesima svojih radnika i svoga grada, poput jednoga od najvećih živućih Zadrana Stanislava Antića, sada su prisiljeni gledati kako raznorazni profiteri upropaštavaju, rasipaju i rasprodaju. Njihovi „poslovni uspjesi“ su prodaja marina i hotela koje su drugi gradili, a oni dobili za bagatelu, gotovo mukte. Onda još te investitore, kojima je naše nacionalno bogatstvo palo u ruke zahvaljujući njihovoj nesposobnosti, vodaju uokolo i zajedno sa političarima prikazuju ih kao mesije koji će spasiti zadarsko gospodarstvo. Kao da su kupili livade na kojima će graditi pogone i zapošljavati ljude, a ne već gotove prvoklasne subjekte, u stvari tvornice novca.
Nažalost, danas zadarskom privrednom i političkom scenom vladaju ljudi koji gledaju isključivo vlastiti interes i interes uske grupacije kojoj pripadaju, ljudi koji su već nebrojeno puta do sada dokazali da su spremni ubiti kravu zbog jedne šnicle. Nije njih briga za prosperitet grada, sugrađana i njihove sudbine. Oni su samo skupljači perja, lešinari koji profitiraju na propasti, uništenju i prevarama, a ne na stvaranju novih vrijednosti.
