Kolumna Marka Pupića Bakrača: Sve po zakonu

S obzirom na prirodu mog posla (viši ribarski inspektor), svakodnevno sam u doticaju sa zakonskim propisima i sudom. Dakle, u slučaju novinara Hrvoja Bajla i općenito o stanju u zadarskom pravosuđu, istupam ne samo kao građanin koji osjeća dužnost da ukaže na problematiku, već i kao osoba koja je upoznata sa osnovama prava i pravnog sustava.

Slučajem Bajlo zgrožena je ne samo zadarska već i hrvatska javnost. Umiješani iz Državnog odvjetništva i suda kao ne razumiju zbog čega se tu diže tolika prašina, kad je sve po zakonu. Njima je normalno i zakonito da:

• čovjek bude optužen, a da ne zna za optužnicu i da se protiv njega vodi postupak, da on i njegov odvjetnik nikada ne dobiju optužnicu već za nju doznaju sa portala
• da bude osuđen u rekordnom roku 17 dana od podizanja optužnice, bez suđenja
• da se presuda pojavi na portalu prije nego li je dostavljena osuđeniku i prije nego je uopće otpremljena sa suda, te da stranka na taj način dozna za osuđujuću presudu
• Pri tom se pozivaju na novi Zakon o kaznenom postupku (i nije baš tako nov, izašao je 28.10.2011 g.) koji omogućava izdavanje kaznenog naloga bez suđenja.

Neosporno je da se po slovu zakona može izdati kazneni nalog, pogotovo kada se optužnica temelji na  priznanju okrivljenika i nepobitnim materijalnim dokazima (dokumenti i sl.). Međutim optužnica protiv Hrvoja temelji se na iskazima Franka Pavića, na svjedocima koji se navode u optužnici, i spornom SMS-u koji nije poslan sa Hrvojevog mobitela. Kako onda sud može donijeti odluku bez suđenja, saslušavanja Pavića, svih svjedoka, bez utvrđivanja svih činjenica i okolnosti? Ako se to i može po slovu zakona, zasigurno nije u duhu zakona da se donose presude bez provođenja postupka i omogućavanja optuženiku da se brani. Osim toga tako nešto je u suprotnosti sa UN-ovom Općom deklaracijom o pravima čovjeka gdje u čl. 11.st.1 stoji: svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim dok se njegova krivnja zakonski ne utvrdi u javnom postupku u kojem su mu pružena sva jamstva za obranu. S obzirom da javnog postupka nije bilo, a Hrvoju je onemogućeno iznošenje obrane, kristalno je jasno da su ovakvom procedurom pogažena njegova temeljna ljudska prava.

Što se tiče kratkoće postupka, nju na sudu objašnjavaju prioritetom s obzirom da je poslan od službene osobe. Pošto sam i sam službena osoba mogu reći da nikada nisam imao tako rekordno kratak postupak, a isto su mi rekle kolege iz Državnog inspektorata i policije sa kojima surađujem. Također, koliko je meni poznato, a i svima u Zadru, mnogi predmeti Državnog odvjetništva ne rješavaju se toliko ažurno kao Hrvojev, već stoje po ladicama sudaca mjesecima i godinama.

Samo objavljivanje presude prije njezine otpreme jest kazneno djelo, i da je to napravio portal ZdNews već bi nas se prvi dan nakon objave zasigurno gonilo po službenoj dužnosti, ispitivalo i tražilo izvor informacija. Međutim, u ovom slučaju još nije pokrenuta nikakva istraga, pa čak niti interno na sudu, kako bi se utvrdio izvor od kojeg je potekla protuzakonita objava Hrvojeve presude.

Da se ne lažemo i ne prodajemo maglu, u Zadru je već odavno suspendirano Ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom. Svaki građanin ovoga grada zna da se Hrvoje zove na primjer Reno ili Arijana, ovaj postupak nikada ne bi tekao kako je tekao, niti bi završio kako je završio. Za takvu konstataciju nije potrebna neka velika pamet, za nju postoji na desetine dokaza. Tu su predmeti koji se drže po ladicama, s kojima se odugovlači, koje odbacuje Državno odvjetništvo ili koji padaju u vodu zbog namjerno krivo napisanih optužnica. To su predmeti pripadnika zadarske kriminalne hobotnice koji u Zadru ne mogu biti pravomoćno osuđeni već petnaestak godina, ma što god učinili. Umjesto njih u montiranim procesima progone se oni koji progovaraju o kriminalu, njegovoj sprezi sa politikom i pravosuđem. Oni koji ukazuju na neodrživost takvog stanja.

Prema tome, ne vršimo mi nikakav pritisak na pravosuđe, mi se borimo protiv organiziranog kriminala koji je ušao u sve pore ovoga grada, kao i njegove kontrole nad sudom i državnim odvjetništvom preko korumpiranih, ucijenjenih i ustrašenih kadrova u tim institucijama.

Drage kolege suci i državni odvjetnici, za trenutni rejting vaše profesije u javnosti nisu krivi ni Marko ni Janko, već vi sami. Ukoliko želite da vas zovu časnim sucima i državnim odvjetnicima, tko vam brani da budete časni, da izvadite predmete iz ladica, ubrzate postupke, osudite i pozatvarate one koji su to već odavno zaslužili. Ukoliko želite da sud i državno odvjetništvo imaju ugled i dignitet, tko vam brani da se ogradite od korumpiranih kolega koji šuruju sa kriminalom i prijavite ih nadležnim institucijama. Mi zasigurno ne.

Neka napokon stvarno bude sve po zakonu, prema svima jednako, s obzirom na počinjena djela.