Kolumna Marka Pupića Bakrača: Zatiranje zadarskog duha

Mnoge su teške posljedice dugogodišnje vladavine zasnovane  na pljački, korupciji, nepotizmu i nesposobnosti u našem gradu. Najočitije su one materijalne prirode. Svi znamo kako je uništena zadarska privreda i za čiji račun, odnosno tko je sve na tome profitirao te koliko je ljudi zbog toga završilo na ulici.

Katastrofalno stanje gradskih financija opet utječe na sve one koji su poslovno ili na bilo koji drugi način vezani za gradski proračun. Zbog neodgovornosti vladajućih u upravljanju gradskim proračunom i insolventnosti grada, brojne firme i obrti zapali su u finaciske teškoće što rezultira smanjivanjem i neisplatom plaća zaposlenicima, otpuštanjima pa i njihovim zatvaranjem.

Isto tako, iako Zadar ima ogromne mogućnosti u privlačenju investicija, malo je toga učinjeno na tom polju. Uglavnom su relizirane samo one oko trgovačkih centara a javna je tajna da su od toga neki dobro profitirali što od provizija ispod stola, što od preprodaje zemljišta na kojima su centri građeni. Ostale investicije su uglavnom odmah u startu blokirane kako eventualni investitori nebi bili kunkurencija zadarskoj kriminalnoj hobotnici koja drži pod kontrolom veliki dio zadarske privrede. Začuđeni potencijalni investitori su primani na razgovore po gostionama od strane lokalnih kriminalaca koji su od njih tražili provizije  kako bi im omogućili realizaciju investicija. Gotovo da u gradu nema investicije koja je prošla bez njihovog odobrenja i(li) udjela.

Sve ovo utjecalo je na rapidno povećanje nezaposlenosti i neimaštine u gradu, iako su ekonomski analitičari još prije desetak godina predviđali da će Zadar s obzirom na potencijale i razvojne mogućnosti morati uvoziti radnu snagu.

Kako to obično biva, loša materijalna situacija je jedan od osnovnih uzroka malodušija i rezignacije koja je poput zaraze zahvatila čitav grad, ali ne jedini i ne najbitniji.  Naplatom parkinga na poluotoku i to za ove teške ekonomske prilike  astronomskim cijenama postigao se efekt laganog odumiranja srca grada. Da stvar bude gora, građani grada Zadra kao ni gradski proračun nemaju nikakve ekonomske koristi od te naplate parkinga,  budući  da tvrtka koja se bavi naplatom svake godine poslovanje završi jedva u plusu ( par tisuća kuna). Kako im to uspijeva veliki je misterij  s obzirom koliki milijuni prolaze kroz tu tvrtku. Ona je najočigledniji primjer sanaderovskog načina  poslovanja u Zadru, premda ni ostale zadarske  javne tvrtke  ne zaostaju puno za njom (čast rijetkim izuzecima).

Umjesto da se novac akumulira , od njega povećaju zaposlenicima plaće i investicijama otvore nova radna mjesta, nemilosrdno se i nezasitno pljačkaju po već uhodanom scenariju.  Jedini koji dobivaju odumiranjem poluotoka su trgovački centri u kojima je većina naših sugrađana  uz besplatan parking pronašla zamjenu za šetnje Kalelargom, kupovine po gradskim dućanima i ispijanje kava po gradskim kafićima. Tako su lokalni lopovi došli u win-win situaciju. Dobili su još jednu tvrtku koju mogu čerupati a narod je potjeran iz grada ravno u njihove trgovačke centre.

Vjerojatno najveći korak u zatiranju zadarskoga duha učinjen je uništenjem košarkaškog kluba koji je bio ponos grada, jedno od glavnih obilježja njegovog identiteta. Za Zadrane je košarka  uvijek bila više od igre. To je bio način života. Osim emocionalne veze sa klubom većina nas je odrastala provodeći svoje slobodno vrijeme na košarkaškim terenima razasutim po čitavom gradu .  Međutim, oni kojima ništa nije sveto stavili su svoje šape na klub, opljačkali ga, prezadužili  i bojim se nepovratno uništili. Dubioze koje su u klubu napravljene njihovim lopovlukom i neodgovornim poslovanjem su tolike  da ih je više gotovo nemoguće sanirati. Posebno kad se uzme u obzir da su u identičnu, predbankrotnu situaciju doveli i gradske financije. Sada se samo oteže i zavarava javnost nekakvim preoblikovanjima, navodnim investitorima (Rusima, Amerikancima,Turcima…) kako bi se prikrilo tragove, izvuklo od kaznene odgovornosti i u povoljnom momentu prebacilo odgovornost na nekog drugog.

Tako naš voljeni grad iz dana u dan gubi svoj prepoznatljivi duh, pretvara se u mjesto gdje radimo, spavamo, a sve manje živimo.  Postajemo sve više zombiji a sve manje ljudi, zatvaramo se u svoje sve uže krugove. Po uzoru na stanovnike velegradova gdje više ni susjed susjeda ne prepoznaje i ne pozdravlja.

Rijetki među nama, ljudi od duha poput našeg sugrađanina Enija Meštrovića svojim aktivnostima sve čine da nas probude iz letalgije u koju smo upali, da nas spase i sačuvaju zadarski duh.

Probudimo se, oživimo sebe i grad. Naše buđenje je najveća noćna mora onih koji su nas doveli u ovu situaciju jer zombijima se puno lakše upravlja i manipulira . Pokažimo da nam je još uvijek stalo, aktivno sudjelujmo u svim segmentima života svoga grada pa i onom političkom. Pretvorimo njihovu noćnu moru u stvarnost.