Kolumna Pere Bašića: Važno je zvati se Nazor

Nepune dvije godine nakon što je izmišljeno loptanje pod obručima, Zadrani su već uvelike koristili jednu drevnu metodu scoutinga koja im je omogućavala da bez problema uspijevaju locirati i najveće genijalce iz tog vremena. Da su imali uspjeha dokazuje i podatak kako su prvi prepoznali osebujni talent velikog pjesnika Vladimira Nazora.

Naime, davne 1893 godine urednici „Zadarskog Narodnog lista“ ne samo da su otkrili, nego su imali i dovoljno novinarske drskosti objaviti prvi poetski  uradak jednog golobradog momka rodom sa Brača uvjereni da će postati veliki igrač.

Deset godina poslije gradski vlastodršci pobrinuli su se da ga ubace u respektabilnu momčad predavača na ondašnjoj Hrvatskoj gimnaziji, a već 1904. slijedilo je tiskanje jednog od njegovih prvih dijela“Kraljevi Hrvatski“.

Koliko je to za ono vrijeme to bio dobar scouting ,lako ćemo se uvjeriti ako i danas bacimo pogled na ime te iste gimnazije pa čak i obližnjeg parka. 120 godina nakon toga, strasti u ovom gradu opet su se uzburkale. Moderni Sinergy-scouti uspjeli su na približno istoj lokaciji detektirati i u ovaj grad opet transferirati jednog Nazora, istina, ovog puta se ne radi o mlađahnom poeti, već košarkaškom treneru kojem čak i oni najbolji proriču hod po zvjezdanim stazama.

Kolajne sa kadetskih i juniorskih takmičenja na državnim i svjetskim smotrama samo su naoko zalog za jednu uspješnu karijeru. One krase njegov trenerski opus uspijevajući poput najvećih iluzionista sakriti ono veoma bitno, seniorsku košarku koje skoro da i nema u njoj. Da li će mladenački bezobrazluk i ogromna želja za afirmacijom uspjeti nadvladati istinski hendikep stvoren siromaštvom utakmica među velikim dečkima, pokazati će vrijeme, koje nikad i nije bilo neki veliki saveznik, jer prvo počne teći.

Iako sam sasvim siguran da se u odnosu na njegovog slavnog pretka, u ovom gradu, po njemu se nažalost ništa neće zvati, šanse za uspjeh su mu ipak realne samo ako u što kraćem roku uspije odagnati opijenost slavom kratkih rukava. Drugim riječima treba što prije shvatiti kako ovaj klub već odavno nije najsretniji izbor i poželjna destinacija za uzlet mladih trenera i igrača, a od proizvodnje se u ovoj državi može samo gladovati. Klub živi od momčadi koja će napuniti dvoranu, a dvoranu može napuniti samo dobra momčad,a tu smo onda vrlo blizu teoriji po kojoj ipak igrači stvaraju trenere.