Table of Contents
Za nedavnog boravka u Kini pitao me jedan visoki dužnosnik kineske vlasti: “Zašto Vaša predsjednica ne voli Tita?” Naime, referirao se na izbacivanje Titove biste s Pantovčaka. Odgovorio sam da je to samo ritual za pridobivanje birača, a zapravo su roditelji naše predsjednice bili u Titovim partizanima u 2. Svjetskom ratu. Čovjek se iskreno nasmijao, ono u stilu “kužim kombinaciju”. Često je smiješno gledati političare kada jeftinim kombinacijama pokušavaju poslati poruku biračima, a poglavito u kampanji. Najnoviji trik je Glavaševa predstava na Markovu trgu. Obzirom da se HDSSB nalazi u istom političkom prostoru kao i HDZ, Glavaš uvijek može reći: Kolinda je prva počela! Ne branim Glavaša, nego ukazujem na devijacija koje su posljedica uplitanja Predsjednice Republike u parlamentarne izbore i to od trenutka polaganja prisege. Shodno tome se javljaju virtualni antifašisti, oni kojima očajno fali glasačko tijelo. Oni isti koji su na prošlim predsjedničkim izborima dobili prešutnu potporu HDSSB-a prozivaju druge za buduću koaliciju s HDSSB-om.
Komercijalni antifašisti, bolje rečeno kampanjski antifašisti su najprije loše društvo, a potom i loša poruka. Ako se vratim na početak priče, tijekom boravka u Kini sam bio član delegacije bivšeg predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, pa sam imao priliku čuti njegove poruke osude japanskih zločina nad Kinezima u 2. Svjetskom ratu. Jer fašizam, ustaštvo i poticanje na isto nije ništa drugo nego veliko globalno zlo koje treba sustavno osuđivati da se više nikada ne bi ponovilo.
Najbolji primjer je reakcija njemačke kancelarke Merkel koja je Izraelskom kolegi rekla vrlo jasno da su nacisti odgovorni i točka. Jer, antifašizam je ponajprije stanje duha, a tek onda politički stav.
Autor: David Lekaj, osnivač Euro-Asian Business Association.
