IzdvojenoZadar

Podnesena kaznena prijava protiv šefice Centra za socijalni rad Martine Čuljak Jovančević

PRIOPĆENJE

KAZNENA PRIJAVA

protiv Centra za socijalnu skrb Zadar (sada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni
ured Zadar) odnosno protiv v.d. predstojnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad,
Područni ured Zadar, Martina Čuljak Jovančević, zaposlena na adresi Andrije
Hebranga 1, 23000 Zadar, protiv pravnice Amande Šikić Vernik i drugih odgovornih
djelatnika / djelatnica zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti u obavljanju
službene dužnosti (povreda ljudskih prava malodobne djece; nezakonito otuđenje troje
malodobne djece te njihovo preseljenje u drugu županiju; nepružanje informacija o
malodobnoj djeci više od 16 mjeseci; indirektno onemogućenje dječjeg doplatka
malodobnoj djeci; nagovor CZSS Zadar na lažno kazneno prijavljivanje i sudjelovanja
u lažnim prijavljivanjima i namještaljkama; pisanje lažnih, zlonamjernih i
neutemeljenih dopisa; neprovođenje naloženih mjera resornog Ministarstva rada,
mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike; uništavanje časti i ugleda Ivana
Gaćine Sr., oštećenje državnog proračuna; osnove sumnje za korupciju…)

Postoji osnovana sumnja da je v.d. predstojnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni
ured Zadar, Martina Čuljak Jovančević, počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti
iz Kaznenog zakona, i to po više točaka i osnova.
Podnositelj kaznene prijave prethodno je bio pokrenuo postupak izvanrednog
upravnog nadzora nad Centrom za socijalnu skrb Zadar (sada Hrvatski zavod za socijalni rad,
Područni ured Zadar), posebno u svezi predmeta zaštite prava i interesa njegove malodobne
djece: Ivan Gaćina (rođen 7. studenoga 2018.), Giovana Gaćina (rođena 11. veljače 2020.) i
Rolando Gaćina (rođen 17. prosinca 2021.), a taj zahtjev je prihvatilo resorno Ministarstvo
rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za upravni i
inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, služba za upravni nadzor, te mu je to Ministarstvo
dostavilo obavijest o izvršenom upravnom nadzoru (Klasa: 052-02/22-01/940, Urbroj: 524-
10-01/1-22-11, dat. 12.12.2022.).

Resorno Ministarstvo rada, kako se navodi u citiranoj obavijesti istog, utvrdilo je niz
nepravilnosti i povreda zakona u predmetu provedenog izvanrednog upravnog nadzora, a u
predmetu zaštite prava i interesa malodobne djece, podnositelja ove kaznene prijave, slijedom
čega su sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, a u svrhu osiguranja pravilnog obavljanja posla

Centru, odnosno sada Zavodu određene mjere s preciznim rokovima provedbe i to je
određeno taksativno 13 mjera. Međutim, niti jednu od određenih mjera v.d. predstojnica
Ureda Zadar, Martina Čuljak Jovančević, nije provela niti htjela provesti, iako je to striktno
naloženo od resornog Ministarstva.

Dakle, Martina Čuljak Jovančević se u cijelosti oglušila o Nalaz i naložene mjere
resornog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni
sektor za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, služba za upravni nadzor, što je
apsolutno nedopustivo i što predstavlja evidentno kršenje zakona od strane Martine Čuljak
Jovančević, a u čemu su joj asistirali pravnica Amanda Šikić Vernik kao i ostali djelatnici
odnosno djelatnice koje su radile na ovom predmetu, posebice Dona Jusup i Roberta Stručić
(trio koji je uz Martinu Čuljak Jovančević vjerojatno najodgovorniji za pokretanje ove
kaznene prijave).

V.d. predstojnica Ureda Martina Čuljak Jovančević prekršila je Zakon o
socijalnoj skrbi obavljajući svoju funkciju neobjektivno, neprofesionalno i površno,
oglušivši se o 13 taksativno određenih mjera koje joj je naložilo resorno Ministarstvo i
koje nije sprovela do dan danas. Na taj način Martina Čuljak Jovančević nanijela je
nesagledivu štetu troje malodobne djece podnositelja kaznene prijave, jer umjesto da
štiti, ona je kršila njihova prava i interese, zloupotrijebivši svoj položaj i ovlasti u
obavljanju službene dužnosti.

Imenovana je ne samo ugrozila legitimna prava i interese troje malodobne djece
podnositelja kaznene prijave, nego i njegovo očinsko pravo da ih viđa, a nije ih vidio
gotovo godinu dana (više od 11 mjeseci) od dana nakon što su djeca brutalno od njega
oteta, iako podnositelj nije imao nikakvu zabranu za viđanje djece od bilo kojeg organa
RH (MUP, Centar za socijalnu skrb, sudovi i dr.), a Centar za socijalnu skrb Zadar nije
imao namjeru ni ispitati oca djece kako bi ustvrdio njegovu stranu priče – dakle,
Martina Čuljak Jovančević postupala je APSOLUTNO PROTUZAKONITO.
Na taj način Martina Čuljak Jovančević je praktički onemogućila podnositelja kaznene
prijave da viđa svoju malodobnu djecu, a bez ikakvog stvarnog i objektivnog razloga i
osnova.
Nadalje, imenovana Martina Čuljak Jovančević je najodgovornija što je opet bez
ikakvog stvarnog i objektivnog razloga Centar odnosno Zavod uputio suprugu podnositelja
kaznene prijave, Geraldine Gaćina, u takozvanu „sigurnu“ kuću, i to u Split, dakle u drugu
županiju.
Imenovana Martina Čuljak Jovančević opet uz asistenciju Amande Šikić Vernik i
drugih djelatnika odnosno djelatnica, jednostrano je i neobjektivno te neosnovano prihvatila
lažne odnosno neistinite navode supruge podnositelja kaznene prijave u svezi navodnog
„obiteljskog nasilja“, kojeg uopće nije bilo, već se radi o lažnoj konstrukciji Martine Čuljak
Jovančević, pravnice Amande Šikić Vernik i ostalih koji su joj pri tome asistirali.
Prethodno nisu uopće provjerili sve relevantne činjenice u svezi navodnog
„obiteljskog nasilja“, te su trebali pitati i saslušati podnositelja kaznene prijave, odnosno
drugu stranu, što ima reći u vezi toga, kao i izvršiti druge odgovarajuće provjere prije nego što
su suprugu podnositelja kaznene prijave s malodobnom djecom smjestili i uputili u takozvanu
„sigurnu“ kuću.

No, iako je v.d. predstojnica Martina Čuljak Jovančević propustila saslušati
podnositelja ove kaznene prijave kao oca troje malodobne djece i glavu obitelji, čemu u
prilog ide i to da ne postoji dokaz o pismenom upozorenju roditelja, to je nije spriječilo
da gotovo nakon 6 mjeseci nakon toga, odnosno nakon što je podnositelj pokrenuo
inspekcijski nadzor protiv imenovane, ali i zatražio izuzeće CZSS Zadar u postupku na

Općinskom sudu Zadar, pismeno izrekla nakaradno „Upozorenje na pogreške i
propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu“, na što je dobila i odgovor od podnositelja.
Dakle, malodobna djeca podnositelja kaznene prijave praktički su „otuđena“ od njega i
to na dulji rok i to bez da ga itko sasluša i bez prijave nadležnom sudu, bez mogućnosti da ih
kontaktira, a pritom je Centar odnosno sada Zavod, kako je prethodno navedeno, prekršio
temeljno načelo i pravilo postupanja, cit. „audietur et altera pars“.
Iako je viđanje oca s djecom trebalo biti regulirano promptno, bilo automatizmom ili
putem dogovora, on se morao sam za to izboriti, za što mu je trebalo gotovo godinu dana, te
po naputku Općinskog suda Zadar viđa svoju djecu svega oko četiri mjeseca (i to tek nakon
što je samostalno podigao zahtjev za rastavu braka, a ne nakon što je CZSS Zadar poduzeo
bilo kakve zakonske postupke i predradnje glede toga).

Nadalje, CZSS Zadar je preko svoje ravnateljice Martine Čuljak Jovančević i
preko pravnice Amande Šikić Vernik (jednom od tri prethodno navedene djelatnice s
kojima je podnositelj ove kaznene prijave imao povremeni kontakt vezano za viđanje
djece, rastavu braka i dr.) uskratio podnositelju više od 16 mjeseci informacije vezano
za vlastitu djecu, posebice njihovo zdravlje, obrazovanje i opći napredak i slično,
odnosno on do dan danas nema ama baš nikakvu spoznaju o tome što se zapravo događa
s njegovom djecom čime je narušeno niz zakona i propisnika.

Kad se podnositelj u više navrata interesirao za svoju nezakonito otetu djecu, pravnica
Amanda Šikić Vernik mu je rekla da obavijesti iz „sigurne“ kuće o njegovoj djeci dobiva
jednom mjesečno, a kad ju je on upitao da mu omogući zapise tih podataka ona mu je rekla da
mu ih ne može dati, ali da mu ih može pročitati, no ona to nije učinila niti nakon njegovih
višekratnih usmenih zahtjeva „jer joj nije bilo pri ruci i zbog drugih opravdanja“.
Podnositelj napominje da viđanje djece tek dva puta po dva sata mjesečno ne smatra
redovnim, a uz to mu Zavod ne plaća niti troškove puta niti dnevnice što je također
nevjerojatno jer se radi o nezakonitom odvođenju djece u drugu županiju, a umjesto da
omogući kvalitetniji život djeci, otac troši vrijeme na put u drugu županiju pri čemu mu nisu
pokriveni nikakvi troškovi.

Dakle, nezakonito onemogućivši podnositelja da redovito viđa djecu, Centar za
socijalnu skrb Zadar uskratio je pravo na poštovanje i pravnu zaštitu privatnog i obiteljskog
života te pravo djece na život u obitelji, dok se nedostatak komunikacije i pristupa
informacijama o djeci smatra kršenjem prava roditelja i djece budući da u mnogim
jurisdikcijama roditelji imaju pravo na redoviti kontakt s djecom i pravo na informacije o
njihovom zdravlju, obrazovanju i općem napretku.
Podnositelj kaznene prijave napominje da Republika Hrvatska ima ustavnu,
međunarodnu i zakonsku obvezu štititi svako dijete.
Tako UN Konvencija o pravima djeteta, čl. 9. st. 1. kaže, cit. „Države stranke
osigurat će da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne
vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je
odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta…“
Konvencija o kontaktima s djecom (Vijeće Europe, 2003.) čl. 1. st. 1. glasi: „Dijete
i njegovi ili njezini roditelji imat će pravo na ostvarivanje i održavanje redovitih međusobnih
kontakata.“

Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00,
124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, čl. 62. st. 1. kaže, cit.: „Obitelj je pod
osobitom zaštitom države“ što obvezuje sve javne i privatne institucije, zakonodavna,
pravosudna i upravna tijela da posebnu pozornost posvete zaštiti obitelji kao temeljnoj
društvenoj jedinici; čl. 63. kaže, cit.: „Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara
socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava

na dostojan život.“; čl. 64. st. 1. i 2. kaže, cit.: „Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i
školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Roditelji su
odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.“; čl. 65. st. 1.
kaže, cit.: „Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.“ Dakle, ustavotvorac jasno
precizira i ukazuje tko je primarno odgovoran i ovlašten za brigu o vlastitom djetetu te u
skladu s time određuje njegove dužnosti – odgoj, uzdržavanje, školovanje te odgovornost za
potpun i skladan razvoj djetetove osobnosti, dok je kompletno društvo odgovorno za dječja
prava (neovisno o organima vlasti).

Obiteljski zakon, pročišćeni tekst NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 na snazi od
25.04.2020. do 31.12.2023., čl. 84. st. 3. kaže, cit.: „Dijete ima pravo živjeti sa svojim
roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju
roditelja.“

Upravo zbog ovako evidentno nezakonitog, zlonamjernog i neprofesionalnog
postupanja Martine Čuljak Jovančević, prijeti opasnost da malodobna djeca
podnositelja kaznene prijave u nekoj doglednoj budućnosti budu predmetom
možebitnog „trgovanja djecom“ te manipuliranja djecom i njihovim interesima od
strane trećih osoba.

Na taj način, Martina Čuljak Jovančević je, zloupotrijebivši položaj i ovlasti u
obavljanju službene dužnosti, grubo prekršila Zakon o socijalnoj skrbi kao i Ustav RH, ali i
niz drugih zakona i konvencija RH, EU i UN, budući da je grubo povrijedila i temeljna
ljudska prava malodobne djece podnositelja kaznene prijave, kao i njegova prava da ih viđa i
kontaktira, ali i pravo na informacije o njihovom zdravlju, obrazovanju i općem napretku.
Nadalje, imenovana Martina Čuljak Jovančević je propustila izvršiti provjeru navoda
supruge podnositelja kaznene prijave u svezi navodnog „obiteljskog nasilja“, da bi potom
nezakonito otuđila njegovu malodobnu djecu smjestivši ih u tzv. „sigurnu“ kuću u Splitsku
županiju.

Da je Martina Čuljak Jovančević izvršila provjeru lažnih navoda supruge podnositelja
kaznene prijave o navodnom obiteljskom nasilju, ustanovila bi da ga je njegova supruga lažno
optužila za „obiteljsko nasilje“ isključivo zbog njenih materijalnih interesa, odnosno da bi
ostvarila pravo na besplatni boravak u „sigurnoj“ kući, a po svemu sudeći, upravo su joj u
CZSS Zadru nudili „sigurnu“ kuću bez da su joj muža uopće saslušali što je ne samo
protuzakonito i na štetu države već i suludo.

Martina Čuljak Jovančević je isto tako inicirala pokretanje potpuno
neosnovanog i apsurdnog kaznenog postupka protiv podnositelja kaznene prijave
optuživši ga za „obiteljsko nasilje“ kojeg uopće nije bilo jer se radilo o najobičnijoj
obiteljskoj svađi i svađama između supružnika. Dakle, bez i najmanjeg dokaza protiv
podnositelja kaznene prijave Martina Čuljak Jovančević je inicirala podnošenje
kaznene prijave od strane MUP-a.

Dakle, neposredno i/ili posredno, preko svojih djelatnica Martina Čuljak Jovančević je
„namjestila“ ocu troje djece jednu prekršajnu i jednu do dvije kaznene prijave, pretežito u
dogovoru s njegovom suprugom i to bez ikakvog prethodnog saslušanja, a kamoli
eventualnog mirenja i smirivanja obiteljske situacije koju je opravo narušila Geraldine Gaćina
svojim viđanjem s Abedinom Bajra, koji je među zadarskim albanskim krugovima poznat kao
kažnjavana osoba s više prijestupa.

Podnositelj ove kaznene prijave napominje da je zbog namještene prekršajne prijave
prethodno kazneno prijavljen policajac iz Zadra Hrvoje Bosnić, a predmet do dan danas čeka
na Županijskom sudu Zadar.

Dakle, djelatnici Centra odnosno Zavoda su nagovarali Geraldine Gaćina na
kazneno djelo, odnosno da preko njih podnese lažnu kaznenu prijavu protiv

podnositelja ove kaznene prijave (što je također kazneno djelo s njihove strane), a da ga
prethodno nisu saslušali niti kontaktirali, a niti su njoj objasnili što kaznena prijava
jeste i da upravo ona može biti prijavljena po istoj osnovi zbog lažne prijave.
Podnositelj ove kaznene prijave se pita tko je ovdje lud i tko koga pokušava
prikazati ludim. Očito je da Martina Čuljak Jovančević i njeni asistenti, savjetnici i
poslušnici sve ovo rade sistematički i s ciljem da unište nečiju obitelj i otmu malodobnu
djecu. Dakle, čista namještaljka i suludost Martine Čuljak Jovančević, njenih asistenata
i suradnika i svih državnih institucija koje potpomažu njenu suludost. Ovakvo
postupanje i ovakvo otimanje djece se, dakle, događa u „dvorištu“ RH, a mi tako vješto i
zdušno prikazujemo u javnosti što se događa u Africi i Kongu iako nismo sposobni
ukloniti ni vlastito smeće.

Naravno, postoje svjedoci, susjedi, poznanici i članovi obitelji koji mogu potvrditi da
podnositelj ove kaznene prijave nije činio nikakvo obiteljsko nasilje, kao što nikad nije imao
ni jedan prekršaj dok mu ga nisu smjestili Jovančevićka i policajci degutantnog ponašanja, a
njima to nije jasno niti im može biti jasno pošto stvari promatraju jednolinijski iz ugla koji
samo njima odgovara. Dakle, za pet godina braka nije bilo „obiteljskog“ nasilja, a nakon što
otac djece ostaje bez posla, i nakon što mu supruga dobija stalni boravak u RH (inače je iz
Filipina), onda se preko noći stvara „nasilje“.

U konkretnom slučaju, ako se već govori o nasilju, onda se može govoriti o
svojevrsnom nasilju v.d. predstojnice Centra za socijalnu skrb Zadar odnosno sada Zavoda
nad podnositeljem kaznene prijave i nad njegovo troje malodobne djece, pri čemu su joj
asistirali pravnica Amanda Šikić Vernik kao i neki ostali djelatnici.
Inače, podnositelj ove kaznene prijave ima suradnju sa znamenitim ljudima
diljem svijeta, uz brojna priznanja za svoj humanitarni, socijalni, književni, prosvjetni
rad i sl.

Treba reći i to da Martina Čuljak Jovančević zna kako uništiti nečiju obitelj,
neovlašteno premjestiti djecu na drugu adresu, davati upute za podnošenje lažnih kaznenih
prijava, ali kad je trebalo uputiti suprugu podnositelja kaznene prijave vezano za prava na
dječji doplatak, imenovana za to nije sposobna niti ona to hoće niti namjerava niti o tome vodi
brigu. Međutim, kad treba napraviti zlo i štetu podnositelju kaznene prijave, njegovoj
malodobnoj djeci kao i obitelji u cjelini, tu je neprikosnovena skupa sa svojim djelatnicima,
pravnicom Amandom Šikić Vernik i ostalima. Tako su malodobna djeca podnositelja kaznene
prijave ostala bez prava na dječji doplatak na koji imaju pravo, a podnositelj ove kaznene
prijave zbog ovakvih idiota vodi i upravni spor na Upravnom sudu u Splitu kako bi njegova
malodobna djeca stekla naknadu za dječji doplatak što im je indirektno onemogućila Martina
Čuljak Jovančević sa svojim asistentima.

Indikativan je i detalj u razgovorima u okviru obveznog savjetovanja (obvezne
konzultacije prije postupka za rastavu braka) kada je podnositelju kaznene prijave rečeno da
je „razvod braka u današnje vrijeme normalna stvar“, a valjda bi trebalo biti obratno, kao što
im je on to i objasnio. Dakle, radi se o neprofesionalnim, zlonamjernim i suludim osobama
koje upravo rade protiv interesa obitelji, a primaju plaće od poreznih obveznika uključujući
podnositelja kaznene prijave te ih na ovaj način prave budalama.

Dapače, Martina Čuljak Jovančević se posebno „istakla“ u svojoj (ne)profesionalnosti,
(ne)objektivnosti i površnosti koja je od prvog kontakta s podnositeljem ove kaznene prijave
pokazala i izrazila nesnošljivost i odioznost prema njemu iz njemu nepoznatih razloga pošto
joj se korektno i kulturno obratio u svezi predmeta zaštite prava i interesa njegove malodobne
djece, međutim ona mu je u startu, nakon njegovog prvog kontakta s njom putem mobitela,
kada je zatražio od nje određene informacije u svezi tog predmeta, „blokirala“ telefonske
pozive te mu je cijelo vrijeme bila nedostupna, a ostali njeni službenici s kojima je kasnije

komunicirao, u postupku obvezatnog savjetovanja prije razvoda braka i u svezi zaštite prava i
interesa njegove malodobne djece postupali su također izrazito neprofesionalno, neobjektivno,
površno i jednostrano.

Na taj način se Centar za socijalnu skrb Zadar odnosno Ured zapravo izruguje
zakonima i Ustavu RH i pokazuje da zapravo nije „servis“ građana što bi morao biti, nego je
institucija na čelu s Martinom Čuljak Jovančević koja evidentno kršeći zakon postupa na
sramotan, neprofesionalan, neobjektivan i kriminalan način, što je apsolutno nedopustivo i što
je u koliziji i sa Zakonom o socijalnoj skrbi, ali i s Ustavom RH te nizom drugih zakona i
konvencija RH, EU i UN.

Nadalje, dana 30. siječnja 2023. podnositelj ove kaznene prijave predao je
Zahtjev za izuzeće Centra za socijalnu skrb Zadar u postupku razvoda braka, ali unatoč
izuzeću i unatoč tome što tužitelj nije dobio nikakvu obavijest od strane resornog
Ministarstva, djelatnice CZSS Zadar su se počele misteriozno pojavljivati na ročištima
Općinskog suda Zadar te je zbog niza nepravilnosti tužitelj zatražio i izuzeće sutkinje
Katje Morić Arambašić. Podnositelj napominje da, iako se načelno jeste složio s
prijedlogom CZSS Zadar za viđanje svoje troje malodobne djece, to ne znači da je on
promijenio mišljenje vezano za izuzećem CZSS Zadar što je neosporno – tako da CZSS
Zadar i ovdje (vjerojatno skupa s imenovanom sutkinjom) krši zakon RH.
Kao što je podnositelj kaznene prijave istaknuo već više puta, zaista je krajnje vrijeme
da Martina Čuljak Jovančević ode s funkcije v.d. predstojnice i da radno mjesto prepusti
poštenoj, profesionalnoj, stručnoj i kompetentnoj osobi.

Zbog svega iznešenog, podnositelj kaznene prijave smatra da je Martina Čuljak
Jovančević, zloupotrijebila svoj položaj i ovlasti u obavljanju svoje službene dužnosti zbog
čega je podnositelj kaznene prijave zatražio i izuzeće tog Centra odnosno Ureda od daljnjeg
postupanja u predmetu zaštite prava i interesa njegove malodobne djece, budući da je
imenovana postupala na protuzakonit, sramotan, neprofesionalan, neobjektivan, kriminalan i
zlonamjeran način, time počinivši kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u obavljanju
službene dužnosti iz kaznenog zakona, što je apsolutno nedopustivo i što je u koliziji sa
Zakonom o socijalnoj skrbi, ali i Ustavom RH, kao i nizom drugih zakona i konvencija RH,
EU i UN, slijedom čega podnositelj kaznene prijave predlaže da se v.d. predstojnica
Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar, proglasi krivom i kazneno
odgovornom te osudi po zakonu, uz pravnicu tog Centra odnosno Zavoda Amandu Šikić
Vernik i neke druge djelatnike koji su joj pri tome protuzakonito i neodgovorno asistirali.
Podnositelj kaznene prijave,
Ivan Gaćina, mag. ing. comp.





Related Articles

Leave a Reply

Back to top button