Kolumna Marka Pupića Bakrača: Kokošja vojska

Naš životni put ponajviše određuju stvari na koje nemamo nikakvog utjecaja, kao na primjer mjesto rođenja ili događaji u našoj okolini, posebno obitelji. Mnogi ljudi krenu putem kriminala jer zbog spleta okolnosti u stvari i nisu imali drugog izbora. Istim putem krenuo je i poznati mafijaški boss Al Capone, koji je odrastao u siromašnoj obitelji u opasnom Njujorškom kvartu Brooklynu, gdje je kriminal bio svakodnevica. U četvrtom razredu osnovne škole napustio je školu i zaposlio se u slastičarnici, a potom i u knjižari pokušavajući legalno zaraditi za život. Međutim, s obzirom na okolinu u kojoj je živio, bilo je samo pitanje vremena kada će se odati kriminalu. Na Ala i njemu slične ljude, koji su otišli krivim stazama ponajmanje svojom krivicom, a koji su se kroz život probijali na najteži mogući način, često gledamo sa dozom simpatije i poštovanja, posebno kad znamo da su imali svoje norme i kodekse ponašanja kojih su se strogo držali.

Prilikom hapšenja mafijaškog šefa Salvatora Lo Piccola u Rimu 2007. godine, u njegovoj kući je pronađeno deset mafijaških zapovjedi :

1. Nitko se ne može osobno predstaviti nekome od naših prijatelja. Uvijek mora postojati treća osoba koja će to učiniti.
2. Nikada ne gledaj ženu svoga prijatelja.
3. Nikada te ne smiju vidjeti sa policijom.
4. Ne ulazi u kafiće i klubove.
5. Uvijek budi dostupan Cosa Nostri. Čak i ako ti žena upravo rađa.
6. Vrijeme sastanka mora biti poštivano. Nema kašnjenja.
7. Prema supruzi se ponašaj sa poštovanjem.
8. Kada te pitaju o nečemu, moraš odgovoriti istinito.
9. Novac se ne uzima ako pripada mafiji ili drugim obiteljima.
10. Ljudi koji ne mogu biti članovi Cosa Nostre: svi koji imaju rođake u policiji, svi koji imaju doušnike u obitelji, svi koji se ponašaju loše i ne poštuju moralne vrijednosti.

Prema tome, čak i najokorjeliji kriminalci osjećaju prezir i gađenje prema onima koji obavljaju ovaj posao bez ikakvih načela. Kriminala ima svugdje, pa tako i u našem gradu. Međutim, ova naša kriminalna hobotnica upravo je ona najgore vrste. Oni koji su im se našli na putu osjetili su to najbolje na svojoj koži. Neki od njih dobili su poruke u kojima se prijeti njihovoj djeci, drugi su pak preko medija u njihovom vlasništvu napadani na najniže moguće načine sa ciljem da se ukalja njihov ugled i čast. Pri tome se nisu štedjeli ni članovi njihovih obitelji, žene su im etiketirane kao kurve, očevi kao lopovi, nije se imalo obzira ni prema mrtvim članovima obitelji, pa se s pravom možemo zapitati kakvi su to ljudi koji se u ostvarenju svojih ciljeve koriste prijetnjama Vladinoj, Svemirovoj, Suzaninoj… djeci, našoj djeci, našim anđelima? Kakvi su to ljudi koji se s nekim obračunavaju preko njegove žene, nečije majke, naše sugrađanke, vrijeđajući je i ponižavajući na najprizemnije moguće načine? Kakvi su to ljudi koji ne poštuju nečije, u stvari naše, umrle? To su ljudi za koje ne vrijede nikakve društvene norme i kodeksi, to su ljudi kojima ništa nije sveto, ljudi bez srca i bez duše. Isti ti ljudi, kada od nekoga dobiju odgovor primjeren njima, njihovom ponašanju i djelima, postaju najveće kukavice. Nemalo sam se iznenadio kad sam saznao da su trenutno upravo ti ljudi pod policijskom zaštitom, a sve zbog straha od onih koji su ustali u obranu svog grada i svojih sugrađana. Također, istovremeno, dok se koriste zaštitom, neometano obavljaju svoje „poslove“, pa tako i dalje prijete, ucjenjuju, reketare, a najnovija žrtva njihovih prijetnji je tajnik jedne političke stranke kojom kriminalna hobotnica želi u potpunosti ovladati.

Tako smo došli u paradoksalnu situaciju da ljudi, koji su odavno trebali završiti u zatvoru (a nisu zbog nefunkcioniranja na relaciji policija-državno odvjetništvo-sudstvo) sada dobivaju zaštitu od onih koji se bore protiv njihovog kriminala i okupacije cijelog jednog grada. Kako bi pokušali spriječiti eskalaciju cijele situacije, nedavno se na brodu najpoznatijeg zadarskog suca okupila ekipa eminentnih stručnjaka sa područja prava, ujedno zaposlenika u državnim tijelima kako bi pakirali optužnicu branitelju oboljelom od PTSP-a radi uvreda i prijetnji „uglednim“ građanima ovoga grada. Moram upozoriti te stručnjake, kao i sve one zaposlene u institucijama sistema, da sam se proteklih nekoliko tjedana, što na poziv, a što na vlastitu inicijativu, sastajao sa političarima, sudcima, novinarima, policajcima i braniteljima, te da se svijest budi brzinom munje svakim danom. Tako je sve više onih koji osjećaju poziv da se bore protiv kriminalne hobotnice koja je okupirala naš grad. Budete li svima nama pakirali optužnice nećete uopće silaziti sa tog broda, a mogli biste dobiti morsku bolest. Zato se osvijestite, počnite raditi svoj posao kako treba, izvadite predmete iz svojih ladica, napravite ono što ste dužni raditi po službenoj dužnosti, za što ste plaćeni. Radite ono što cjelokupna zadarska javnost očekuje od vas. Zadar ključa. Vaša inertnost, pa u nekim slučajevima i direktna zaštita kriminala i kriminalaca, mogle bi završiti tragičnim posljedicama. Pravda se mora realizirati na ovaj ili onaj način. Nećemo više trpjeti okupaciju našega grada, zulum kokošje vojske koja se obračunava sa našom djecom i ženama.