STANISLAV ANTIĆ DOBIO NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO: “Prije Međugorja čudo je bio SAS – ponosan sam na svih svojih 800 radnika!”

 

Zadarska županijska gospodarska komora takvu je nagradu jučer dala drugi put u posljednjih 20 godina svoje povijesti. Zadnji put učinili su to 2001. godine kada ju je dobio osnivač Tankerske plovidbe Ivan Paša, a sada ju je dobio i Antić kojemu se ni grad Zadar ni Županija nikad nisu odužili nikavim javnim priznanjem. Tek sada učinila je to Gospodarska komora.

Teško je u jednom tekstu opisati poslovni i životni put tog inženjera rodom iz Prvića, jednog od najuspješnijih gospodarstvenika bivše Jugoslavije koji je stvorio Tvornicu specijalnih alatnih strojeva čija je dobit iznosila 15 posto cijele tadašnje hrvatske privrede, čiji su radnici imali tada nezamisliv standard za običnu raju s dva puta većom plaćom od državnog prosjeka. Unatoč svemu, Antića nije bi omiljeni lik niti jednog političkog sustava.

Ali, bez SAS-a i njegovih donacija u zadnjem desetljeću prošloga stoljeća, Zadar ne bi imao ni nautičke marine, ni jedriličarskog kluba, ni zgrade pedijatrije, ni autobusnog kolodvora, ni vrijedne, tada moderne, bolničke opreme, a lista izgrađenih i doniranih objekata i opreme koje je ta tvornice darovala gradu Zadru između 1980. i 1990. godine uključuje gotovo sve važnije ustanove u Zadru, od fakulteta i kazališta do Nadbiskupije, Jazina, Zračne luke i Policije. Baš zato, rekao je predsjednik županijske komoreDario Jurin, ova nagrada je tek simbolična gesta zahvale na svemu što je Stanislav Antić dao Zadru.

– Prije Međugorja, čudo je bilo u SAS-u. Bilo je to utočište rada gdje je prosječna plaća bila četiri i pol tisuće maraka, gdje je svaki zaposlenik u roku od godine dana od poduzeća morao dobiti stan, gdje su radnici na sindikalna putovanja išli avionom u Rim i Atenu. Imao sam tamo i dosta otpora, ali, danas sam ponosan na svih svojih 800 radnika, a posebno na to što sam u tvornici uspio odgojiti neke koji su bili problem za tadašnje unutarnje poslove. Rekao mi je jednom šef odjela za maloljetničku delinkvenciju: Antiću, ti bi morao nagradu dobiti koliko si njih u SAS-u preodgojio u prave ljude, rekao je Antić u svom emotivnom govoru.

 

– Drago mi je da sam se odužio svom narodu i zajednici, bez obzira na političke sisteme. Da nije bilo promjene, vjerojatno bih danas bio seljak ili ribar u Šepurinama, ali povratkom iz El shatta uspio sam uhvatiti zadnji vlak. Još malo mi je ostalo, ali ponosan sam što sam doprinio da ova zajednica i građani Zadra malo bolje žive. Tako bismo trebali svi mi, a osobito vi koji ste tu: vodite računa o općem dobru toliko da ne ugrožava vašu egzistenciju i interes poduzeća. Zato bih vas zamolio, da vam, ako mogu tako reći, na neki način budem uzor kako se treba vladati prema onima koji nemaju ništa i koji su slučajno završili na ulici jer se to svakom od nas može dogoditi, poručio je Antić dvorani prepunoj zadarskih privrednika i za to dobio dugotrajni pljesak.