Zadranka Julija Kranjec o iskustvu s izbjeglicama na terenu, prijetećim porukama, ali i solidarnosti građana

Posljednjih mjeseci desetci tisuća migranata, bježeći pred ratovima i progonom, utočište traže u zemljama Europske unije.

Na pitanju prihvata izbjeglica i zaštiti njihovih prava u našoj zemlji bavi se Zadranka Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije.

Kako se Mirovni studiji inače bave pitanjem azilanata i imigranata, prepoznalo nas je civilno društvo kao i institucije, pa smo za pomoć i podršku izbjeglicama pokrenuli inicijativu „Dobrodošli“ u sklopu koje djeluje 40 organizacija i 400-tinjak volontera. Tu smo kako bismo informirali ljude koji prolaze kroz našu zemlju, osigurali im hranu i svu drugu potrebnu pomoć na terenu.

Spašavanje ljudi, ističe Julija, prioritetnije je nego zaštita vanjskih granica. Kao članica Centra i aktivistkinja zalaže se za omogućavanje dostojanstvenih uvjeta života za izbjeglice i njihovu kvalitetnu integraciju. Preko pola milijuna prognanika i izbjeglica primili smo 90-ih godina, podsjeća, pa ne vidi prepreku da to ponovno učinimo. Iako uglavnom djeluje iz ureda, podijelila je s nama i svoje iskustvo s terena.

Prvu večer kada su izbjeglice došle i našle se na slovenskoj granici, provela sam noć s njima. Lokalna zajednica u Harmici organizirala je sve potrebno i pružila dobrodošlicu tim ljudima, dok je s druge strane otpor pružao kordon slovenske policije. Izbjeglice su bile umorne, to su ljudi koji su već tjednima putovali. Bili su naravno i frustrirani, jer su na svakoj granici bili blokirani i to im nije jasno.

Teroristi, kriminalci, ekonomski migranti, ljudi koji žele islamizirati Europu, samo su neki od epiteta koji se lijepe za izbjeglice od strane onih koji su nespremni za gradnju multikulturalnog društva. Ipak, Julija otkriva kako se do sada, na sreću, više susrela s ljudima otvorena srca i uma.

Građani nam se javljaju u velikom broju kako bi pomogli, žele volontirati, donirati stvari i hranu… Ima i onih koji nam prijete pozivima i pismima, barataju govorom mržnje, ali najvažnije je reći da po mom dosadašnjem iskustvu ipak prevladava atmosfera dobrodošlice!  

Mnogo je mitova i predrasuda koji siju strah među neupućenima. Jedan od tih najraširenijih jest da će nam migranti ukrasti posao.

Apsolutno nema nikakve potrebe za širenjem straha. U zadnjih 10 godina samo 165 osoba zatražilo je azil u Hrvatskoj. Mnogi su do danas već napustili našu zemlju. Bitno je kazati da nitko od njih nikada nije pokazao da se ne želi asimilirati ili da želi živjeti na socijali. Svi su oni htjeli biti zdravi sudionici društva koji će raditi i doprinositi zajednici u kojoj žive. Od početka novonastale situacije, samo nekolicina imigranata je zatražila azil, tako da mjesta panici zaista nema. Ono najvažnije, Hrvatska treba biti zemlja solidarnosti, u kojoj će svatko imati jednaku priliku. Različitost nas samo obogaćuje.