Teško se oteti dojmu da posljednjih godina u našem gradu vlada jedna trula atmosfera nabijena nezadovoljstvom i apatijom među našim sugrađanima. Nažalost, baš to nezadovoljstvo manifestira se kroz razne oblike nasilja, pa svakodnevno imamo priliku čitati o tome kako je netko prebijen, upucan, silovan, ubijen… Ako kojim slučajem dan prođe bez naslovnica o nasilju, dnevno političke teme gotovo uvijek odlutaju u nekakve ideološke rasprave kojima se ne nazire kraj.
Rekli bismo da su rasprave takvog formata legitimne dok ima argumenata za određene stavove, no najčešće po izostanku argumenata iste prijeđu na teške uvrede, prijetnje i eskaliraju nasiljem. Nije teško zaključiti da je problem svega onog što se događa i iz čega proizlazi ovakvo stanje u društvu manjak razumijevanja, odgoja i obrazovanja. I baš zato, danas, umjesto da razgovaramo o tome kako ćemo kao društvo i zajednica izgledati za 5 ili 10 godina, mi se uporno vraćamo na teme što je bilo prije 50 godina. Strašno je za vidjeti da jedna banalna i maloumna stvar kao što je grafit ustaškog vojnika može pokrenuti širu raspravu od bilo koje ideje ili inicijative za poboljšanje kvalitete života u našem gradu.
Neke starije generacije i dalje siju sjeme zla među mlađom populacijom te ih tako koriste za promidžbu malograđanstva koji su i ujedno viši interesi određenih skupina i političkih struktura. Na takav način kreiraju javno mnijenje, prodaju demagogiju i stvaraju iskrivljenu sliku o našem gradu koji to nije.
S druge strane, normalni građani prisiljeni su trpjeti posljedice svih ovih događaja i živjeti u ozračju straha koji im je nametnut. Pokušaji ukazivanja na anomalije u društvu popraćeni su strahom od osude te iste glasne manjine, a politika koju provode popraćena je tezom o gubitku pozicije ili radnog mjesta ako se netko odluči suprotstaviti. Ovako uređeni sustav već je unaprijed osuđen na propast. Taj recept kojeg kuhaju vladajući pokazao se odličnim za njihove pozicije i „političke uspjehe“, ali vrlo otrovan za društvo. Danas, zbog trulih sastojaka tog istog recepta imamo raseljenju i spaljenu zemlju sa sve manje radno sposobne populacije. O egzodusu mladih nitko ne želi govoriti, a trenutno predstavlja jedan od najvećih problema za našu zajednicu.
Konkretnih politika i odluka gotovo da ni nema. Uz svu čast znanju i struci, činjenica je da nam gradom upravlja ginekolog koji nema dovoljno političkog znanja i iskustva da obnaša funkciju gradonačelnika. Razumljivo je i teško očekivati bolje rezultate u gospodarstvu, obrtništvu, turizmu od osobe koja je cijeli svoj život i obrazovanje podredila medicini. Osobno smatram da bi svojim zvanjem bio puno potrebniji Općoj bolnici Zadar kao ugledan doktor i liječnik nego kao političar. Bezidejna politika Gradske uprave koja se provodi, svela se na poskupljenja samo kako bi opravdao svoj mandat u brojkama i to na uštrb građana. Treba svakako napomenuti da i ta svakodnevna poskupljenja itekako utječu na negativno raspoloženje ljudi jer je iz istog razloga kvaliteta života i standard sve manji. Činjenica je da građani od svih tih nameta i poskupljenja nemaju apsolutno nikakve koristi.
Vjerujem da među građanima još uvijek postoji volja za promjenom ovog lošeg stanja u društvu, ali moraju biti svjesni da promjena neće doći sama od sebe. U ovom trenutku, možda i više nego ikada trebamo puno veći društveni angažman građana kako bi iskorijenili nepravdu. U našem gradu postoji ogroman potencijal mladih i obrazovanih ljudi koji zbog svega napisanog ne mogu doći do izražaja i vrijeme je da se to konačni promjeni. Jednom moramo prelomiti strah i suprotstaviti se zlu koje je okupiralo naš grad.
