Mijat Stanić: Kalmeta je dirigent pljačke u HAC-u
Dužan sam pomoći istražnim tijelima da dođu do pravih krivaca
Mijat Stanić predsjednik je Nezavisnog cestarskog sindikata i član Savjeta za monetizaciju hrvatskih autocesta, a prije kao predstavnik djelatnika član Nadzornog odbora HAC-a.
Osim što unatrag nekoliko godina jasno i glasno upozorava na kriminalne radnje u HAC-u, sada je i jedan od najglasnijih protivnika davanja autocesta u koncesiju. Podsjeća kako ovo protivljenje nije od jučer, to su učinili i 2005. godine kada je prvi put najavljena mogućnost privatizacije zbog “stand by” aranžmana, pa onda 2008. godine kada je to kao premijer najavio Ivo Sanader, potom 2011. neposredno nakon izbora kada je to najavio tadašnji ministar Čačić i sada kada je Vlada donijela odluka da autoceste idu u koncesiju.
Pripremate skupljanje potpisa za referendum protivkoncesije?
– Protiv smo koncesije, jer problem možemo promatrati kao dvojaki gubitak – kao građani i kao radnici. Autoceste su najvrjednija imovina u koju je država dosad najviše uložila. No, one su rađene kao razvojni projekt, a s ciljem međusobnog povezivanja mjesta u Hrvatskoj, povezivanja sa svijetom, radi razvitka gospodarstva i turizma. Dakle, nisu rađene kao komercijalni projekt da bi se iz same cestarine namirivao trošak. Cijena cestarine ne smije ići gore, ona ne smije kočiti razvoj gospodarstva i turizma. Ako ih damo u potkoncesiju, država neće moći davati garanciju na količinu prometa, jer se time sukladno zakonima EU-a gubi smisao slobodnog tržišta. Dakle, prihodi budućeg koncesionara regulirat će se podizanjem cestarina. A to znači da će ona možda biti i do 200 posto veća nego na onim dijelovima na kojima država gospodari. Tunel Učka je 15 posto skuplji nego što je to primjerice ‘naš’ Sveti Rok ili Mala kapela. Ta visoka cijena otjerala bi bar 30 posto turista i nanijela daleko veću štetu nego korist. Kao radnici firme od koje živi oko 3.000 obitelji i posredno još puno drugih poduzeća, mi ulazimo u avanturu u kojoj je neizvjesno gdje bi sutra netko radio i po kojoj cijeni. Idući mjesec očekujem da će krenuti velika akcija prikupljanja potpisa i time ćemo reći što mislimo o koncesiji.
No, nudite li i drugačiji model rješenja?
– Sada se govori da ćemo koncesijom riješiti pitanje duga, a jedino tako ne možemo riješiti dug. Mi smo dužni 30 milijardi kuna, a za koncesiju možemo dobiti 20 milijardi, znači 10 milijardi bi svakako ostalo na plećima građana. Danas su građani žedni investicija, ne znaju gdje bi uložili. Imamo više od 200 milijardi kuna u bankama s od 0,5 do 4 posto kamata. Ako bi dali građanima za obveznice 6 posto kamatu, imali biste strahovito veliki interes za ulaganje, a to bi bio daleko jeftiniji kredit. Jer onaj koji bi uložio u koncesiju ionako mora podići kredit i onda mora još na njega ostvariti dobit. Kako sam član Savjeta za monetizaciju u ime radnika, znam da je procjena vrijednosti koncesije, odnosno zarade koncesionara, oko 12,5 posto. Dakle, toliki bi kredit morali dali koncesionaru. U prvotnom slučaju bi nas koštao 6 posto, tada bi mogli zaraditi građani, a oko 3.000 radnika bi zadržalo posao.
I dalje upozoravate na postojanje kriminalnih radnjiu HAC-u.
– Godine 2005. postalo mi je sumnjivo ono što se događa u HAC-u, a od 2008. smo otvorenije ušli u sukobe koji su izašli i izvan okvira tvrtki. I kada smo počeli ‘čačkati’ po papirima, shvatili smo da se događa najveća pljačka. Najveća iz razloga što je to bila najveća investicija. A gdje se može krasti? Sigurno ne tamo gdje se prikuplja novac, jer tamo imate strahovito veliku kontrolu. Uvijek je pljačka na rashodovnoj strani. Upravo se to dogodilo i u Hrvatskim autocestama. Dogodilo se u vrijeme kada je Božidar Kalmeta bio ministar i njega smatram najodgovornijom osobom. Nazvao sam ga dirigentom velike pljačke, što se zadnjom akcijom Remorker i pokazalo. Svi njegovi najbliži suradnici, od vozača, tajnika i pomoćnika ministra, završili su u zatvoru. Ne postoji ni jedna bliska osoba Kalmeti, a da ju je on postavio i gurao kroz Hrvatske autoceste, a da nije završila u pritvoru zbog korupcije, pa je jasno tko stoji na čelu svega.
Glas Slavonije
