IzdvojenoKolumneZadar

Svinjsko korito

KOLUMNA HRVOJA BAJLA

Životinjska farma (eng. Animal Farm, 1945.) je satirična novela ili bajka (alegorija) Georgea Orwella koja govori o grupi životinja koji su osvojili farmu za sebe i uživali do jednog perioda otkad je počeo teror i patnja. Pisana je za vrijeme II. svjetskog rata, a izdana je 1945., no slavu je doživjela tek za vrijeme 1950-ih.

Zadarska Životinjska farma započela je pohod na svoj narod početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kada je na prvim slobodnim izborima u Gradu i Županiji pobijedio HDZ. Svinjsko korito koje se opisuje u Orwellovoj Životinjskoj farmi zasigurno se može preslikati i na našu, zadarsku političku scenu.

Lagano grickanje unutar svinjskog korita

Male svinje u velikom svinjskom koritu u početku grickaju i jedu vrlo malo, ali opet dovoljno da prežive. Na račun svih ostalih poštenih ljudi, jer da nema ljudi, ne bi bilo ni svinjskog korita, što je logično. I to im je u početku dovoljno dok im ne proradi apetit. A onda bi i dušu prodali vragu za još jedan malo veći zalogaj i koji dodatan griz. Sve u svemu, bitno je biti dio korita, bez obzira kojoj stranci pripadaš, bez obzira na to što si se uoči izbora kleo da “nećeš ni s jednima, ni s drugima” i bez obzira na to što si digao ruku za apsolutno sve što je velikim svinjama bilo potrebno i bitno i što ćeš, kada za to dođe vrijeme, opet ugoditi svojim svinjskim starješinama. Zbog nekog svog interesa, naravno. Zbog, možda, plaćanja poreznog duga, tko zna. Eto, našlo se odjednom nakon dugo godina novaca, pa se nekako došlo na nulu. Ali, nikako ne zbog naroda kojega su ti puna usta, a zapravo ništa za narod učinio nisi.

Hrvoje Bajlo – autor teksta i glavni urednik portala ZADAR News

Velike, pak, svinje, jedu puno više, ali njima nikad nije dovoljno i uvijek žele više. Apetiti rastu iz dana u dan, kao i pohlepnost i bahatost. Arogancija koju ne mogu kontrolirati često je samo izraz njihove slabosti i nemoći, međutim, unatoč činjenici da su pojeli i više nego je potrebno, glavnu svinju zasigurno nećete vidjeti među običnim ljudima. Ona se druži samo sa svojim kolegama svinjama iz višeg svinjskog korita. Kupuje mir i naklonost tako što ulaže sve kako bi se svidjela svinji većoj od sebe, jer ako nema naklonost svinje veće od sebe – ode svinji glava. Naravno, sve u kontroliranim uvjetima i u vječnom strahu da se svinjskom koritu ne bi približilo neko ljudsko biće.

Apetiti malih i velikih svinja rastu

Strah od ljudi, strah od suočavanja sa životom, strah od kontakta s nekim tko nije dio svinjskog korita lako će i najveću lokalnu svinju učiniti ranjivom i zbog toga je za takvu vrstu svinja uglavnom bitno da imaju kontrolu nad svojim koritom. Korito, pak, samo po sebi ima svoja ograničenja i svoje limite. Kako male svinje napreduju, tako u velikom koritu postaje sve manje mjesta i za velike i za male svinje. Nastaje gužva. A kad nastane gužva, nastaje i buka. Oink, oink. Onda je bitno napraviti selekciju i tada na scenu opet stupa glavna lokalna svinja i vođa korita. Kako bi se korito smanjilo i kako bi i druge svinje prodisale, potrebno je pronaći “Pedra” među svinjama. Što je više “Pedra” to je velikim, ali i manjim svinjama lakše opstati. Nakon što se pronađe “Pedro” bitno ga je optužiti da je napravio nešto što nije. Primjerice, ako velika svinja maloj svinji kaže da mu se ne želi zamjeriti, mala svinja to može, opravdano, shvatiti kao napad na sebe i prijetnju. Tada mala svinja koja se ne može braniti od napada velikog broja drugih svinja koje su lojalne velikoj lokalnoj svinji nema izbora i primorana je sama izaći iz svinjskog korita i krenuti u svijet. Najlakši način da velika svinja izbaci nekoliko malih svinja iz zajedničkog korita očituje se korištenjem starih udbaških metoda – optuži nekoga da je napravio nešto što nije, to će desetak svinja ponoviti i stvar je riješena. Prostor za obranu ne postoji – svinje su odlučile, kriv si i moraš otići iz korita. Gotovo, kraj priče.

Velika svinja boji se ljudi

Ponekad je dovoljno samo zabiti glavu u blato i praviti se da se oko tebe ništa ne događa. Ako primjerice uzmem priču s profesoricama iz Srednje škole Biograd na Moru, možemo vidjeti svu bijedu i jad jednog malo većeg svinjskog korita zvanog Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Glavna svinja tog ministarstva zabila je glavu u blato i umjesto da je dočekala profesorice koje su dva dana pokušale dogovoriti sastanak – na profesorice je poslala oveću krezubu svinju. Ona druga svinja koja je ukrala novce koji su bili namijenjeni djetetu oboljelom od raka na mozgu ostala je na čelu svog manjeg korita jer je tako glavna svinja odlučila. Đaba bilo materijalnih dokaza, sedam pravomoćnih nadzora kojima je dokazano da je svinja postupila protuzakonito. Đaba to sve. Veća svinja iznad njega dopustila mu je da još pet godina uništava ugled institucije koju predstavlja. Dopustila mu je da od omanjeg svinjskog korita napravi veliko svinjsko korito.

Primjera je mnogo, a ovaj koji gore navodim samo je jedan od njih. Dakle, bitno je biti dio svinjskog korita. Međutim, svinje, iako su po prirodi inteligentne životinje, vrlo često zaboravljaju da u svom koritu mogu uživati samo određeno vrijeme, jer, kad – tad dolazi vrijeme svinjokolje.






Related Articles

Leave a Reply

Back to top button